hrvatski

Vrijednosni sustavi riječnih krajobraza kao osnova za planiranje

Motivaciju za predstavljeno istraživanje čine dva problemska konteksta. Prvi od njih proizlazi iz praktičnih problema neučinkovitosti u ostvarivanju zaštite krajobraza putem prostornih planova. Učestale konfliktne situacije ili čak neuspjesi pri ostvarivanju odluka o razvoju nekog prostora ukazuju na to da rješenja problemâ zaštite krajobraza dobivena intuitivnim postupkom, a temeljena na stručnosti i moralnom autoritetu planera, nisu dovoljna garancija da ljudi (korisnici određenog prostora) prihvate ili podupru tako donesena rješenja. Zbog navedene situacije i, ne manje važno, naravi samih prostorno planskih rješenja (složenost, inherentna nesigurnost i subjektivnost) ukazuje se potreba za drukčijim pristupom rješavanju problema zaštite okoliša i prirode na planerskoj razini. Pomanjkanje metoda za identifikaciju, akcentiranje nesuglasja interesâ pojedinaca ili društvenih skupina za prostor, traženje alternativnih rješenja prostornih problema te aktivno uključivanje onih za koje se planovi donose, jest upravo drugi razlog za ovo istraživanje. Svrha tako postavljenog istraživanja jest ukazati na mogućnosti primjene spoznaja o preferencijama različitih društvenih skupina prema kvalitetamâ krajobraza u koraku planerskog procesa - postupku vrednovanja. Društvene skupine obuhvaćene ovim istraživanjem su stalni korisnici područja ušća rijeke Mure u rijeku Dravu (lokalno stanovništvo) i potencijalni korisnici (stručnjaci i gradsko stanovništvo). Metodologija koja se predlaže za prikupljanje znanjâ ispitanikâ o vrijednosnom sustavu riječnih krajobraza i uključivanje tako dobivenih preferencija u planerski postupak usmjerena je ka ostvarivanju ciljeva ovog istraživanja i to na nekoliko razina. Na aplikativnoj razini u području prostornog planiranja cilj istraživanja jest pridonijeti mogućnosti optimizacije u izboru najmanje štetne alternative namjene površina po okoliš. Na razini participativnih pristupa prostornom planiranju - višem stupnju demokratičnosti procesa odlučivanja. Na kognitivnoj razini: pridonijeti većem stupnju razumijevanja prostorno problemskog konteksta zaštite okoliša i zaštite prirode, otkrivanju vrijednosnih predodžbi društvenih skupina o krajobrazu i ispitivanju eventualnih međusobnih razlika te utvrđivanju dometâ zaštitnih rješenja koja proizlaze iz dvaju različitih pristupa zaštitnom planiranju - standardizacije i optimizacije. Temeljna hipoteza ovog istraživanja jest da odnos čovjeka prema prirodi i, posljedično, vrijednosti krajobraza koje proizlaze iz tog odnosa, ne određuju intrinzične ili krajobrazu inherentne kvalitete već društveni interes za prostor ili krajobraz. Za uspješnu provjeru temeljne hipoteze, definirane su i sljedeće pretpostavke: - participativna priroda planerskog postupka se ogledava u količini i vrsti ulaznih informacija potrebnih za pripremu i oblikovanje kriterijâ vrednovanja unutar samog planerskog procesa ; - opći društveni zahtjev za zaštitom kvaliteta određenog krajobraza artikuliran je kroz tri različita i specifična odnosa prema istom krajobrazu: krajobraz kao čovjekovo stanište ; krajobraz kao prirodni resurs ; krajobraz kao priroda ; - društvene se skupine u preferencijama prema gore navedenim sustavima kvalitetâ krajobraza razlikuju ; - preferencije i aspiracije pojedinaca prema kvalitetama krajobraza kontradiktorne su (istovremeno egoistične i altruistične). Metodološki, istraživanje je zasnovano kao dio planerskog postupka koji se temelji na participativnom pristupu. Obzirom na to da je planiranje proces čija učinkovitost ovisi od načina kako je vođen i zadaće koje zahtjev za održivim razvojem nameće na planiranje, planerskom postupku treba pristupiti znanstveno - racionalno i uključivanjem šireg, ne samo stručnog kruga javnosti. Za stjecanje tog znanjâ u ovom je radu korištena metoda anketnog istraživanja. Osim verbalnih pitanja, upitnik sadrži i slikovni materijal (stupnjevanje stanja prirodnosti krajobraza pomoću tehnike fotosimulacije) na osnovu kojih su prikupljena znanjâ o preferencijama i stavovima triju društvenih skupina za riječni krajobraz. Formaliziranim postupcima (jednosmjerna analiza varijance i hi-kvadrat test) analizirane su značajnosti razlika u procjenama između skupina ispitanika, kao i unutar skupina ispitanika (Dunnet T3 test). Tako eksplicirano znanje o preferencijama skupina ispitanika za ispitivane dimenzije kvalitetâ krajobraza interpretirano je analitičko-formalizacijskim načinom (usporedba obilježja parova prizora ocijenjenih najvišom ocjenom kod kojih je utvrđena neznačajnost razlike u procjeni unutar pojedine od skupina ispitanika) kao prostorna informacija koja je poslužila kao ulazna informacijska građa za tvorbu modela ranjivosti ispitivanih kvalitetâ ili krajobraznih vrijednosti. Koristeći se geoinformacijskim sustavom (baza prostornih podataka za područje ušća rijeke Mure u rijeku Dravu i postupcima za njihovu obradu) kao alatom, modeliran je vrijednosni sustav riječnih krajobraza. Rezultati anketnog istraživanja upućuju na dvije, po sadržaju informacija, različite cjeline. Prva cjelina rezultata- širi vrijednosni sustav u odnosu na riječni krajobraz - odnosi se na mišljenja i stavove skupinâ ispitanika koji, iako nisu izravno korišteni u tvorbi modela ranjivosti ispitivanih dimenzija kvalitetâ krajobraza, pokazuju nekolicinu novih spoznaja. Prvo, sve su tri skupine ispitanika izrazito "zaštitarski" orijentirane prema prirodnim i kulturnim datostima hrvatskog prostora. Najvažnijim ipak smatraju zaštititi more, slijede vodotoci rijekâ. Sve tri skupine ispitanika iskazuju najmanji interes za očuvanje močvara. Rezultati ispitivanja sklonosti skupina ispitanika ka zaštiti okoliša i prirode kroz financijski aspekt ukazuju na drukčiji redoslijed prioriteta: najviše novčanih sredstava sve bi tri skupine "potrošile" za očuvanje nezagađene podzemne vode, slijedi očuvanje čistog zraka. Pokazatelji "zaštitarskih" interesa skupina ispitanika ispitivanih kroz prizmu suglasnosti za ograničavanjem pravâ vlasništva u situacijama kad ono koincidira s određenim javnim interesom, govore da su sve tri skupine ispitanika najspremnije prihvatiti to načelo ako se i kada radi o nacionalnim parkovima i izvorištima vode. Homogenost dobivenih procjena između skupina ispitanika očituje se i u najnižoj spremnosti za ograničavanje vlasničkih pravâ kod poljoprivrednog zemljišta. Drugo, rezultati ispitivanja strukture identiteta riječnog krajobraza ukazuju na to da lokalno stanovništvo, za razliku od ostalih dviju skupina ispitanika, smatra nizinske rijeke privlačnijima od krških rijeka. Prema asocijativnom poimanju, nizinske se rijeke najviše poimaju unutar ekološko-estetske kategorije, slijede pojmovi u kategorijama rekreacijskih aktivnosti i osjećaja. Naposljetku, najizraženiji kognitivni element tvorbe strukture mentalne slike idealne rijeke jest kod svih triju skupina ispitanika - visoka vegetacija uz obalni rub vodotoka. Treće, rezultati ispitivanja odnosa skupina ispitanika prema djelatnosti prostornog planiranja ukazuju na relativno niski stupanj zadovoljstva u procjeni zastupljenosti vlastitih interesa u postojećoj prostorno planskoj regulativi kod svih triju skupina. Rezultati ispitivanja potrebitosti za uključivanjem šireg kruga javnosti u proces planiranja upućuju na zanimljivu situaciju. S jedne strane, kod svih triju skupina ispitanika prevladava mišljenje da prostorno planiranje treba prepustiti isključivo stručnjacima, dok se s druge strane afinitet prema uključivanju u proces najviše iskazuje upravo kroz aktivni oblik sudjelovanja (radionice na kojima sudjeluju laici i stručnjaci). Također, motiviranost svih triju skupina ispitanika za uključivanje i sudjelovanje u procesu donošenja odluka i to po prostorno planskim razinama proporcionalno se povećava s nižom prostorno planskom razinom. Četvrto, sve tri skupine ispitanika najviše se zalažu za vrstu etičkog odnosa čovjeka prema prirodi koju određuje koncept održivog razvoja. Također, utvrđeno je da unutar svih triju skupina ispitanika prevladava statistički značajna razlika u mišljenju da u gospodarenju prostorom rijeka treba se više obazirati na interese budućih generacija, nego interese same prirode ili interese današnjeg društva. Međutim, dobiveni rezultat diferenciranog zalaganja za koncept održivog razvoja pokazuje da se sve tri skupine ispitanika više zauzimaju za očuvanje zemljišnih potencijala za djelatnost poljoprivrede, nego za očuvanje vodnih potencijala rijekâ u svrhu postizanja održivosti u iskorištavanju. Kod procjene boravišnih kvaliteta riječnog krajobraza relativno najvišim ocjenama ocijenjeni su čisti zrak, kvalitetna voda, prirodnost i estetske kvalitete okoline. Obzirom na to da je stupanj prirodnosti krajobraza osnovna zavisna varijabla na kojoj se metodološki temelji anketno istraživanje (fotoupitnik), percepcija boravišnih kvaliteta skupina ispitanika analizirana je kroz taj element kvalitete. Rezultati upućuju na heterogenost dobivenih preferencija unutar skupina ispitanika u okviru prirodnosti u odnosu na druge elemente kvaliteta. Lokalno stanovništvo pridodaje značajno veću važnost čistom zraku i kvalitetnoj pitkoj vodi od prirodnosti u njihovoj životnoj sredini. Stručnjaci ne nadređuju ni jedan element boravišnih kvaliteta prirodnosti, već potonju ocjenjuju jednako važnom kao i čisti zrak, kvalitetnu pitku vodu i estetiku okoline. Građani percipiraju jedino čisti zrak kao značajno veću boravišnu kvalitetu od prirodnosti. Rezultati ispitivanja skupina ispitanika prema kvalitetama rijekâ kao resursa za iskorištavanje pokazuju izrazitu naklonjenost svih triju skupina za tip namjene koji podrazumijeva niski stupanj antropogenizacije kod uređenja prostora (rezervati i rekreacija), u usporedbi sa namjenom kod kojih je stupanj antropogenizacije visok (plovni put, hidroenergetika). Sklonosti pojedine skupina ispitanika pokazuju se heterogenijima glede tipa namjene koji uključuje niski stupanj antropogenizacije kod uređenja prostora: lokalno stanovništvo se radije odlučuje za prostorne rezervate zaštite nego za rekreacijsku namjenu ; stručnjaci pak ocjenjuju sličnim ocjenama ta dva oblika namjene, dok su građani (kao i lokalno stanovništvo) više naklonjeni zaštitnim rezervatima nego rekreacijskoj namjeni riječnog krajobraza. Rezultati ispitivanja skupina ispitanika prema kvalitetama rijekâ kao palimpsesta prirode ukazuju na izrazito negativan stav prema vrsti prirodnih procesa riječnih ekosustava koji mogu imati izravne i posredne štetne utjecaje po čovjeka (poplave i erozija obala). Suprotno tomu, meandriranje vodotoka i zarastanje obala vodotoka visokom vegetacijom su procesi koje se sve tri skupine ispitanika procjenjuju poželjnima. Druga sadržajna cjelina rezultata ovog istraživanja odnosi se, kako je gore rečeno, na primjenu "otkrivenih" preferencija društvenih skupina za ispitivane dimenzije kvalitetâ krajobraza u jednoj od faza planerskog procesa - u postupku vrednovanja. Dobiveni rezultati tj. vrijednosne karte preferencija skupina ispitanika za pojedinačne kvalitete krajobraza, kao i združena karta vrijednosti krajobraza potvrđuju složenost strukture prostorne distribucije vrijednih područja. Time je otvoren prostor za daljnji dijalog između korisnika prostora i stručnjaka u optimiranju odluka namjene površina.

participacija; odlučivanje; vrijednosti; krajobraz

nije evidentirano