hrvatski

Činitelj rasta hepatocita, endotelin i antioksidativni status u bolesnika s alkoholnom bolešću jetre

Cilj rada bio je odrediti hepatocitni faktor rasta (HGF), endotelin (ET), i antioksidativni status (TAS) u bolesnika sa alkoholnom bolesti jetre (ABJ), usporediti sa vrijednostima zdravih ispitanika i ispitati klinički značaj njihovog određivanja. Specifični cilj je bio usporediti vrijednosti sa ostalim nalazima (UZV jetre, endoskopskim i drugim biokemijskim nalazima u dijagnostici ABJ), te pratiti kinetiku vrijednosti tijekom 4 i 6 mjeseci nakon početka ispitivanja. U studiju su uključena 32 ispitanika s klinički i laboratorijski potvrđrnom dijagnozom ABJ (uključivši biopsiju jetre) i 44 zdrava ispitanika. ET i HGF određivani su enzim-imuno analizom a TAS kolorimetrijskom metodom. Skupina bolesnika i zdravih ispitanika nije se međusobno značajno razlikovala po dobi, spolu i pokazatelju tjelesne mase, a bolesnici su na telju Child-Turcott-Pughovoj klasifikaciji na A, B i C podskupinu. Vrijednosto HGF razlikovale su se između zdravih ispitanika i bolesnika u sve 3 točke mjerenja (p<0, 001). Više vrijednosti dobivene su u bolesnika sa težim stupnjem bolesti prema klasifikaciji i to u sva tri mjerenja. Vrijednosti HGF-a tijekom praćenja nisu se međusobno značajno razlikovale na ulasku u studiju, nakon 4 mjeseca i nakon 6 mjeseci (p>0, 05), međutim, vrijednosti su više u bolesnika sa ascitesom te sa varikozitetima jednjaka. Značajna pozitivna korelacija HGF-a zabilježena je sa stupnjem bolesti (tj. CTP zbrojem), bilirubinom, ukupnim proteinima, a negativna sa protrombinskim vremenom i albuminima. Visoka specifičnost (98%) i osjetljivost (97%) HGF-a ukazuje na njegovu vrijednost kao dijagnostičkog biljega i pokazatelja ishoda liječenja. Vrijednosti ET razlikovale su se značajno samo u trećem mjerenju u odnosu na zdrave ispitanike (p=0, 028), dok su značajno više vrijednosti nađene u bolesnika sa varikozitetima jednjaka nego kod zdravih ispitanika (p=0, 024). Podskupine bolesnika B i C imale su niže vrijednosti u odnosu na zdrave ispitanike u posljednjem mjerenju (p=0, 07). Vrijednosti TAS-a bile su niže samo kod trećeg mjerenja u bolesnika (p=0, 009), međutim, vrijednosti TAS-a u podskupinama prema težini bolesti, iako niže, nisu se statistički razlikovale. U zaključku može se utvrditi da HGF ima visoku kliničku učinkovitost, dobro ukazuje na stupanj bolesti i ishod šestomjesečnog liječenja bolesnika. Usprkos nekim dijagnostičkim vrijednostima, određivanje TAS-a i ET nema zadaovoljavajuću kliničku učinkovitost zbog izrazitog preklapanja sa vrijednostima zdravih ispitanika. Endotelin je viši u bolesnika sa varikozitetima jednjaka, te u bolesnika s težim stupnjem bolesti prilikom trećeg mjerenja što upućuje na to da je njegova vrijednost tek u bolesnika s dugotrajnom bolešću.

Hepatocitni faktor rasta; endotelin; antioksidansi; alkoholna bolest jetre;

nije evidentirano