hrvatski

Julije Balović: Pratichae Schrivaneschae

U ovoj se monografiji prvi put objavljuje transkribirani rukopis pomorskog priručnika koji je 1693. u Veneciji sastavio poznati pomorac iz Perasta u Boki kotorskoj, Julije Balović. Taj rukopis, pohranjen u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, jedan je od sveukupno desetak sličnih tada nastalih na području cijeloga Sredozemlja, pa je njegov značaj za povijest hrvatskoga pomorstva, ali i cijeloga sredozemnoga, utoliko veći. Pisan je nekom vrstom mletačkog kancelarijskog jezika u uporabi na području Mletačke Republike u to doba. Monografija je podijeljena u dva dijela. U prvome dijelu, napisanom na hrvatskom i talijanskom jeziku, priređivačica rukopisa - prof. dr. Ljerka Šimunković, redoviti profesor talijanistike na Sveučilištima u Splitu i u Zadru - jezgrovito izlaže podatke važne za razumijevanje Balovićeva rukopisa. Tu je obrađena povijest pomorskih škola na istočnoj obali Jadrana, važnost Boke kotorske u obrani protiv neprijatelja te služba brodskoga pisara. Priređivačica je obratila posebnu pažnju autoru rukopisa Juliju Baloviću, nastanku samog rukopisa, jeziku dokumenata i višejezičnom rječniku. Na kraju je opisala metodologiju obrade rukopisa. Drugi se dio sastoji od transkripcije Balovićeva rukopisa, tj. priručnika za brodske pisare. Brodski pisar, u hrvatskoj pomoračkoj terminologiji nazivan "škrivan", tijekom brojnih stoljeća bio je najpismenijom osobom u posadi nekoga broda, a znamo da je većina članova posada, uključujući i zapovjednike, bila nepismena. Uloga škrivana bila je da uredno vodi svu brodsku administraciju, kako onu koja se ticala broda samoga, tj. posade i tereta, tako i svih odnosa između broda i kopna. To znači da je škrivanu bilo povjereno da uredno zapisuje sve prihode i rashode, da se temeljem njegovih zapisa mogla dijeliti dobit ili gubitak među suvlasnicima broda i tereta, naplaćivati carine i porezi itd. Priređivačica je, osim što je transkribila rukopis, popratila ga kritičkim aparatom te kratkom regestom na hrvatskom i talijanskom jeziku. Tekst rukopisa podijelila je na 36 dokumenata. U dokumentima numeriranima od 1 do 33, objavljuju se primjeri različitih obrazaca prema kojima bi brodski pisari trebali voditi svu brodsku administraciju, tj. redigirati sve dokumente prikladne za najčešće situacije koje se mogu dogoditi: ukrcaj i iskrcaj tereta, gubitak ili oštećenje tereta, smrt nekoga od članova posade, novčarske transakcije, obraćanje konzularnim predstavnicima i drugim organima vlasti u inozemnim lukama itd. U dokumentu pod brojem 34 Balović opisuje mjere i podjelu valute koje su tada vrijedile u Veneciji. Dokument označen brojem 35 je peterojezični usporedni rječnik (talijanski, hrvatski, grčki, albanski i turski). Taj Balovićev Rječnik, sastavljen prema ukupno 46 semantička polja, obuhvaća vokabular za koji je autor smatrao da je potreban u svakodnevnoj komunikaciji koja nije izravno vezana uz pomorsko umijeće, već u kontaktima članova posadâ s lokalnim pučanstvom na područjima različitoga jezičnoga izričaja. Najveći je broj natuknica na talijansko-mletačkom koji autor naziva "volgare", tj. na uobičajenoj jadranskoj "lingua franca" (478), potom na hrvatskom (468), materinskom autorovu jeziku, dok su ekvivalenti na ostalim jezicima manje brojni. Sveukupno u Rječniku je zapisana 1471 natuknica. Sve su natuknice pisane latiničnim pismom, što znači da su natuknice na albanskom, grčkom i turskom jeziku pisne fonetski, tj. prema vlastitoj auditivnoj percepciji tih jezika i grafiji koju je sam "izmislio", točnije prilagodio mletačko-talijanskoj grafiji. Prema vrstama riječi, daleko su najbrojnije imenice (417), što je razumljivo s obzirom na svrhu Rječnika, slijede pridjevi (51), dok je svega šest glagola i pet priloga. Dokument pod brojem 36 jest popis tadašnjih velikodostojnika diljem Sredozemlja ali i cijele Europe s imenima, titulama i adresama, kojima je bilo moguće obratiti se u slučajevima kada bi njihova pomoć mogla biti potrebnom. Posebno je bilo važno protokolarno tituliranje svakoga od njih, čemu Balović posvećuje osobitu pozornost. Dakako da je taj svojevrsni "Tko je tko" bio efemeran s obzirom na osobna imena velikodostojnika, no popis je mogao poslužiti škrivanima i dugoročno.

Julije Balović; 17. stoljeće; pomorski priručnik; brodski pisar; brodski dokumenti; višejezični rječnik; popis velikodostojnika

nije evidentirano

talijanski

Julije Balović: Pratichae Schrivaneschae

U ovoj se monografiji prvi put objavljuje transkribirani rukopis pomorskog priručnika koji je 1693. u Veneciji sastavio poznati pomorac iz Perasta u Boki kotorskoj, Julije Balović. Taj rukopis, pohranjen u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, jedan je od sveukupno desetak sličnih tada nastalih na području cijeloga Sredozemlja, pa je njegov značaj za povijest hrvatskoga pomorstva, ali i cijeloga sredozemnoga, utoliko veći. Pisan je nekom vrstom mletačkog kancelarijskog jezika u uporabi na području Mletačke Republike u to doba. Monografija je podijeljena u dva dijela. U prvome dijelu, napisanom na hrvatskom i talijanskom jeziku, priređivačica rukopisa - prof. dr. Ljerka Šimunković, redoviti profesor talijanistike na Sveučilištima u Splitu i u Zadru - jezgrovito izlaže podatke važne za razumijevanje Balovićeva rukopisa. Tu je obrađena povijest pomorskih škola na istočnoj obali Jadrana, važnost Boke kotorske u obrani protiv neprijatelja te služba brodskoga pisara. Priređivačica je obratila posebnu pažnju autoru rukopisa Juliju Baloviću, nastanku samog rukopisa, jeziku dokumenata i višejezičnom rječniku. Na kraju je opisala metodologiju obrade rukopisa. Drugi se dio sastoji od transkripcije Balovićeva rukopisa, tj. priručnika za brodske pisare. Brodski pisar, u hrvatskoj pomoračkoj terminologiji nazivan "škrivan", tijekom brojnih stoljeća bio je najpismenijom osobom u posadi nekoga broda, a znamo da je većina članova posada, uključujući i zapovjednike, bila nepismena. Uloga škrivana bila je da uredno vodi svu brodsku administraciju, kako onu koja se ticala broda samoga, tj. posade i tereta, tako i svih odnosa između broda i kopna. To znači da je škrivanu bilo povjereno da uredno zapisuje sve prihode i rashode, da se temeljem njegovih zapisa mogla dijeliti dobit ili gubitak među suvlasnicima broda i tereta, naplaćivati carine i porezi itd. Priređivačica je, osim što je transkribila rukopis, popratila ga kritičkim aparatom te kratkom regestom na hrvatskom i talijanskom jeziku. Tekst rukopisa podijelila je na 36 dokumenata. U dokumentima numeriranima od 1 do 33, objavljuju se primjeri različitih obrazaca prema kojima bi brodski pisari trebali voditi svu brodsku administraciju, tj. redigirati sve dokumente prikladne za najčešće situacije koje se mogu dogoditi: ukrcaj i iskrcaj tereta, gubitak ili oštećenje tereta, smrt nekoga od članova posade, novčarske transakcije, obraćanje konzularnim predstavnicima i drugim organima vlasti u inozemnim lukama itd. U dokumentu pod brojem 34 Balović opisuje mjere i podjelu valute koje su tada vrijedile u Veneciji. Dokument označen brojem 35 je peterojezični usporedni rječnik (talijanski, hrvatski, grčki, albanski i turski). Taj Balovićev Rječnik, sastavljen prema ukupno 46 semantička polja, obuhvaća vokabular za koji je autor smatrao da je potreban u svakodnevnoj komunikaciji koja nije izravno vezana uz pomorsko umijeće, već u kontaktima članova posadâ s lokalnim pučanstvom na područjima različitoga jezičnoga izričaja. Najveći je broj natuknica na talijansko-mletačkom koji autor naziva "volgare", tj. na uobičajenoj jadranskoj "lingua franca" (478), potom na hrvatskom (468), materinskom autorovu jeziku, dok su ekvivalenti na ostalim jezicima manje brojni. Sveukupno u Rječniku je zapisana 1471 natuknica. Sve su natuknice pisane latiničnim pismom, što znači da su natuknice na albanskom, grčkom i turskom jeziku pisne fonetski, tj. prema vlastitoj auditivnoj percepciji tih jezika i grafiji koju je sam "izmislio", točnije prilagodio mletačko-talijanskoj grafiji. Prema vrstama riječi, daleko su najbrojnije imenice (417), što je razumljivo s obzirom na svrhu Rječnika, slijede pridjevi (51), dok je svega šest glagola i pet priloga. Dokument pod brojem 36 jest popis tadašnjih velikodostojnika diljem Sredozemlja ali i cijele Europe s imenima, titulama i adresama, kojima je bilo moguće obratiti se u slučajevima kada bi njihova pomoć mogla biti potrebnom. Posebno je bilo važno protokolarno tituliranje svakoga od njih, čemu Balović posvećuje osobitu pozornost. Dakako da je taj svojevrsni "Tko je tko" bio efemeran s obzirom na osobna imena velikodostojnika, no popis je mogao poslužiti škrivanima i dugoročno.

Julije Balović; 17. stoljeće; pomorski priručnik; brodski pisar; brodski dokumenti; višejezični rječnik; popis velikodostojnika

nije evidentirano