hrvatski

Organizacija satelitskih DNA u genomima vrsta Tenebrio molitor i Tenebrio obscurus (Coleoptera) određena metodom fluorescencijske hibridizacije in situ

Satelitske DNA su svojstvene genomima svih eukariota, a čine glavni dio heterokromatina u području centromera i telomera. Organizacija satelita na dugim odsječcima genomske DNA i njihova uloga do sada su općenito slabo istraženi pa se smatraju zanimljivim za proučavanje. Vrste iz porodice Tenebrionidae predstavljaju pogodan model za proučavanje satelitskih DNA zbog izrazito velike zastupljenosti takvih sekvencija u genomu, prisutnih u centromernom heterokromatinu. Primjenom metode fluorescencijske hibridizacije in situ na metafaznim kromosomima i istegnutim nitima DNA željelo se dobiti uvid organizaciju satelitskih sekvencija na dugim odsječcima genomske DNA vrsta Tenebrio molitor i T. obscurus. Rezulatati ovih istraživanja pokazali su da ponavljajuće sekvencije istraženih vrsta izgrađuju duge domene satelitske DNA prisutne u centromernom heterokromatinu svih kromosoma. Nizovi koji čine satelitske DNA nemaju dugih prekida, ali primijećeni kraći prekidi ukazuju na prisutnost segmenta nehomolognih sekvencija. Obje vrste imaju mozaičan raspored kratkih nizova satelitskih DNA ispremiješanih s kraćim prekidima, svojstven samo pripadnicima porodice Tenebrionidae.

satelitska DNA; fluorescencijska hibridizacija in situ; Tenebrio molitor; Tenebrio obscurus

nije evidentirano