hrvatski

Problem logičkog zaključivanja o promjenama i djelovanjima

Problematika zaključivanja o promjenama i djelovanjima interdisciplinarno je područje koje nije samo predmet interesa logike i brojnih drugih filozofske discipline, nego i kognitivnih, računalnih, pa i drugih znanosti. Radi razgraničenja područja rada, nakon kraćeg uvoda u ovu problematiku, kratko se analiziraju najvažnija srodna područja koja ne bi pripadala užoj problematici. Potom se raščlanjuju logički aspekti problema odnosno uloga logike u području zaključivanja o promjenama i djelovanjima, te propituju povezani problemi razgraničenja područja logike, pitanja razlikovanja primijenjene i čiste logike, pitanje psihologizma u logici te problem logičkog pluralizma. Zaključuje se da je ovo područje, premda pripada primijenjenoj logici, a dijelom i tehnologiji, relevantno i za čistu logiku. Dalje, argumentira se, uz prihvaćanja argumenta protiv psihologizma, da empirijska istraživanja u psihologiji i kognitivnim znanostima, nisu potpune irelevantna za ovu problematiku. Vezano uz problem logičkog pluralizma, argumentira se da razne ekstenzije i alternative klasičnoj logici razvijene u ovom području, imaju vrijednost neovisno o istinitosti ove teze. Istraživanja unutar različitih pristupa i disciplina koja su relevantna čak samo za logičke aspekte ove problematike, brojna su i ekstenzivna. Zbog toga se, u drugom dijelu, definira klasifikacija pristupa na temelju tipa logike koji sustavi za zaključivanje o promjenama i djelovanjima koriste. Na temelju toga sustavi su podijeljeni u četiri grupe: U prvu kategoriju pripadaju svi formalizmi koji se zasnivanju na klasičnoj logici, prvoga ili eventualno višega reda. Kako je zbog poznatih problema u zaključivanju o promjenama i djelovanjima razvijena posebna alternativa klasičnih logika - nemonotonične logike, pripadajući sustavi zaslužuju vlastitu kategoriju. U treću skupinu ušli bi svi sustavi razvijeni u okviru ostalih neklasičnih logika. Treba primijetiti da određen broj sustava ima aksiomatizacije i u klasičnoj i u neklasičnim logikama. Određen broj istraživača, pogotovo onih usmjerenih prema praktičnoj realizaciji programa umjetne inteligencije, poriče središnju ulogu logike, te je tako razvijen niz sustava za zaključivanje o promjenama i djelovanjima izvan logike. Ti pristupi, premda su strogo gledajući izvan okvira ovoga rada, zaslužuju posebnu razradu te analizu njihovog pristupa usporedno s logičkim sustavima. Na temelju takve klasifikacije analiziraju se najznačajniji sustavi za zaključivanje o promjenama i djelovanjima. Kako bi se ilustrirali sličnosti i razlike postojećih pristupa te olakšala njihova komparativna analiza, odabrana su dva primjera zaključivanja o promjenama i djelovanjima. Prvi, jednostavniji, zasniva se na analizi pitalice vezane uz utrku. On se koristi u analizi sustava utemeljenih na klasičnoj logici. Drugi primjer provlači se kroz sustave za nemonotonično zaključivanje, a temelji se na problemu iz područja povijesnih znanosti, formalnom modelu rekonstrukcije obitelji na temelju župnih knjiga. Osim za ilustraciju nemonotoničnih sustava za zaključivanje o promjenama i djelovanjima, ovaj primjer pokazuje i njihovu uspješnost u drugom, naizgled nepovezanom, području. U trećem, završnom dijelu rada, razrađuju se mogući novi pristupi i rješenja za ovo područje. Prvo se argumentira da je rješenje problema vezanih uz zaključivanje o promjenama i djelovanjima rješivo u okviru logičkih sustava. Radi toga, posebno se analizira problem zaključivanja o promjenama i djelovanjima izvan logičkih sustava. Kako bi se razgraničilo područje, kraće se raščlanjuju značajke logičkih sustava. Dalje se daju argumenti u prilog logičkom pristupu području. Zastupa se teza da, čak i ako se izvanlogički sustavi pokažu uspješnim odnosno uspješnijim u ovom području, logički sustavi imaju značajnu ulogu u verifikaciji te ljudima prihvatljivoj analizi alternativnih sustava. Dalje se predlaže metodologija primjene logike koja bi riješila ili pomogla u rješavanju navedenih problema. Osnovna ideja je iskoristiti ideje i rješenja iz područja računalnih znanosti, odnosno programskih jezika. Radi toga, analizira se utjecaj logike na ovo područje, te se daje model paradigmi programskih jezika zasnovan na logičkim korijenima. Pomoću konceptualno čistoga modela zasnovanog na logičkim sustavima, definira se pojmovni prostor paradigmi programskih jezika kojim se pokušava razjasniti postojeća zbrka u ovom području. Kako su programski jezici značajno napredovali od svojih logičkih temelja, a problemi s kojima su se susretali su srodni problemima u području zaključivanja o promjenama i djelovanjima, pokušava se prenijeti njihov napredak u ovo područje. Analiziraju se mogućnosti primjene danas najznačajnije paradigme programskih jezika - objektnog programiranja, na logičke sustave. U sklopu toga, analiziraju se ideje srodne objektnom programiranju u nekim područjima logike, filozofije i umjetne inteligencije. Dalje se analiziraju osnovne značajke objektne paradigme, te mogućnosti njene primjene u logici općenito. Izdvojena su četiri načela primjenjiva na logičke sustave: načelo da je sve objekt, razlikovanje objekta i klase, pojam nasljeđivanja i princip informacijske začahurenost. Navedena načela koriste se u razvijanju nove ekstenzija logike zasnovana na načelima objektnog pristupa. Definiraju se osnovni principi i jezik takvog logičkog sustava. Umjesto razvijanja zasebnog deduktivnog sustava, semantike i odgovarajuće metateorije, definira se korespondencija razvijenog sustava s klasičnim sustavima logike. Dalje se pokazuju mogućnosti primjene ove logičke ekstenzije u logičkim sustavima za zaključivanje o promjenama i djelovanjima. Završno se daju neke mogućnosti daljnjeg istraživanja.

Zaključivanje o promjenama i djelovanjima; problem okvira; objektna orijentacija; neklasične logike

nije evidentirano