hrvatski

Endoterapeutske metode u zaštiti bilja

Nakon pojave mrežaste stjenice platane (Corythuca ciliata Say) i kestenovog moljca minera (Cameraria ohridella Deschka et Dimic) štete na platani i kestenu postale su značajan problem u održavanju zelenila na javnim površinama u našim gradovima. Iako su i ranije bili prisutni brojni štetočinje gradskog zelenila, tek je pojava ovih štetnika izazvala veću pozornost široke javnosti. To je rezultiralo poduzimanjem mjera zaštite urbanog zelenila od bolesti i štetnika. Zaštita se u Hrvatskoj najčešće provodi folijarnim putem motornim leđnim raspršivačima. Kesten se na taj način tretira u mnogim našim gradovima, a platana, jasen i druge vrste drveća zasad znatno rjeđe, ovisno o intenzitetu napada i financijskim sredstvima gradova predviđenim za tu namjenu. Glavni nedostatak folijarne metode je “ drift” pesticida unutar ljudskih naselja. Drugi nedostatak je ograničeni doseg raspršivača na samo 6-8 m visine. Prema našim iskustvima, ovom je metodom uz jedno do dva tretiranja u vegetaciji ipak moguće postići zadovoljavajuću zaštitu kestena. Takav sustav zaštite iziskuje praćenje dinamike leta štetnika pomoću feromona i pravovremeno tretiranje jer regulator razvoja kukca koji se primjenjuje djeluje samo na stadij ličinke. Dakle, za kvalitetnu provedbu ovakvog sustava zaštite neophodno je dobro poznavanje biologije štetnika i tehnike aplikacije pesticida. Od kraja 1990-tih godina u Italiji se provode istraživanja različitih endoterapeutskih metoda u zaštiti gradskog zelenila od štetočinja. Endoterapeutske metode se sastoje u ubrizgavanju škropiva sredstva za zaštitu bilja izravno u deblo biljke. Tako uneseno škropivo se dalje ksilemskim tokom transportira u lišće biljke čime ono biva zaštićeno od štetnika. Prednost endoterapeutskih metoda u odnosu na folijarno tretiranje je u izostanku zanošenja pesticida unutar naselja i mogućeg negativnog utjecaja na čovjeka i životinje (prije svega psihološkog). Endoterapeutske metode mogu se podijeliti na tehnike injektiranja pod tlakom i gravitacijske difuzije u biljku. Aplikacija pesticida kod obje metode započinje bušenjem rupa promjera do 5-10 mm i dubine do 50 mm u koje će se umetnuti injektor. To je ujedno i najveći nedostatak ove metode jer se na taj način oštećuje deblo. Broj rupa na jednom stablu određuje se prema promjeru debla te se korigira s obzirom na veličinu krošnje. Prednost gravitacijske metode endoterapije je što škropivo u deblo prodire pod niskim tlakom, ali ujedno i nedostatak jer je to razlog da tretiranje jednog stabla traje nekoliko sati što ovu metodu čini neprikladnom za tretiranje na neograđenim javnim površinama. Kod endoterapeutske metode pod tlakom vrijeme trajanja aplikacije jednog debla iznosi samo nekoliko minuta ali visoki tlak (2-6 bara) može prouzročiti oštećenja ksilema biljke. U zadnjih nekoliko godina prisutna je tendencija smanjenja radnog tlaka. Kako smatramo da endoterapeutska metoda pruža velike mogućnosti pristupili smo istraživanjima različitih varijanti njezine primjene u urbanoj sredini.

endoterapija; injektiranje drveća; zaštita bilja

nije evidentirano