hrvatski

Prometno-tehnološki čimbenici optimalizacije produktivnosti zrakoplovne tvrtke

Temeljnji cilj istraživanja usmjeren je na valorizaciju dosegnute razine produktivnosti nacionalne zrakoplovne tvrtke u usporedbi sa svjetskim i europskim mjerilima te postavljanje smjernica optimalizacije. Uvodni dio rada sadrži postavku problema i predmeta istraživanja, svrhu i ciljeve istraživanja, ocjenu dosadašnjih istraživanja, pregled primjenjenih znanstvenih metoda te obrazloženu kompoziciju disertacije. Drugo poglavlje obrađuje osnovne pokazatelje produktivnosti, posebice one koji proizlaze iz prometno-tehnoloških i eksploatacijskih pretpostavki, ukazuje na specifičnosti iskazivanja i valorizacije produktivnosti rada u zračnom prometu Hrvatske u odnosu na ostale prometne grane i gospodarstvo u cjelini. U ovom poglavlju elaborira se opravdanost osnivanja zračnog prijevoznika u Hrvatskoj. U trećem dijelu pod naslovom "Osnovni pokazatelji prometnih učinaka u zračnom prijevozu" obrađene su sustavno i cjelovito kategorije prometnih učinaka koje referiraju iskorištenje zrakoplova, prijevoz putnika i tereta, kao i sintetičke kategorije prometnih učinaka. Prikazuje se i dugoročna dinamika kretanja svih relevantnih pokazatelja u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Temeljeno na analizi prometnih učinaka, u četvrtom su poglavlju detaljno elaborirani temeljni pokazatelji produktivnosti zrakoplovnih tvrtki prema stupnju iskoristivosti putničke i teretne kabine, prema kategorijama prometa i letnim distancama te produktivnost iskazana prema kategorijama potrošnje goriva i zaposlenih. U petom poglavlju pod naslovom "Suvremeni tehničko-tehnološki i eksploatacijski zahtjevi za izvedbu zrakoplova u funkciji povećanja njegove produktivnosti" analiziraju se specifični zahtjevi letnih performansi – brzine prijevoza, težine zrakoplova, doleta, punjenja goriva, gustoće tereta, te dužine poletno-slijetnih staza za odabir flote zrakoplova u odnosu na kategoriju prijevoza. Šesto poglavlje tretira svjetske alijanse avioprijevoznika i komercijalne sporazume u funkciji povećanja produktivnosti. Analiziraju se njihovi pojavni oblici te razlozi i važnost intenziviranja poslovnog udruživanja. U sedmom poglavlju se razrađuju čimbenici modela ukupne produktivnosti, što obuhvaća široki spektar aktivnosti počev od dinamičkog planiranja strukture i veličine flote, optimalizacije rutne mreže, održavanja flote, točnosti izvršavanja reda letenja, mjerenja zadovoljstva korisnika usluga do pokazatelja kapitalne i radne produktivnosti, te modela upravljanja i optimalizacije prihoda. U osmom poglavlju procijenjuju se buduće očekivane smjernice promjena produktivnosti zrakoplovne tvrtke, koje proizlaze iz prognoziranih stopa rasta, očekivanih prometno-tehnoloških unapređenja i ograničenja u budućnosti. Opisan je i analiziran model ukupne produktivnosti u svijetu te definirane pretpostavke za njegovu implementaciju u zračnom prijevozu Hrvatske do 2014. godine. Zaključak disertacije predstavljen je sintezom obrađene materije, te konkretizacijom prijedloga mjera za praktičnu primjenu rezultata istraživanja. Daju se odgovori na postavljene probleme i ciljeve istraživanja uz navođenje konkretnih dosadašnjih rezultata mjera i aktivnosti hrvatske zrakoplovne tvrtke sa svrhom povećanja razine produktivnosti i postizanja kompetitivnosti na europskom tržištu. Istraživanjem i kompilacijom nalaza i rezultata realiziran je postavljeni cilj valorizacije postignute razine produktivnosti hrvatske zrakoplovne tvrtke u odnosu na međunarodne standarde i mjerila te postavke smjernica optimizacije produktivnosti zračnog prijevoza u prometno-tehnološkom smislu. Polazno je težište istraživanja bilo na cjelovitoj analizi prometno-tehnološke dimenzije utjecaja na produktivnost prijevozničke operative u zračnom prometu, koja je bila osnova za ocjenu aktualnog statusa nacionalnog zračnog prometa odnosno podsustava prijevozništva, kao i mogućnosti optimizacije u kontekstu postojećih i očekivanih razvojnih potencijala i ograničenja na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. Iako je tematika disertacije fokusirana na segment zračnog prijevoza, istraživanje je nužno konotiralo i ostale integrativne dijelove – aerodrome i upravljanje zračnim prometom (kontrolu letenja). S aspekta znanstvene metodologije, istraživanje u disertaciji temeljeno je na interdisciplinarnom pristupu što je pridonijelo sustavnosti poimanja kompleksa međurelacija i međuutjecaja, kako pojedinih prometnih podsustava, tako i širih kategorija prometne politike, regulative i gospodarenja. U izradi disertacije korišteno je više znanstvenih metoda s osnovnom namjerom da se istraživanjem osiguraju pouzdane, sređene, sistematične i točne konstatacije i zaključci. U uvodnoj razradi teme prvenstveno je korištena deskriptivna metoda kojom se pokušalo argumentirati postavljene probleme i ciljeve istraživanja. U tematskoj razradi primijenjene su analitičko-sintetička metoda, induktivno-deduktivna metoda te povijesna metoda, kojom se objašnjava dinamika rasta produktivnosti u svijetu i u Hrvatskoj. Trećim poglavljem dominiraju deskriptivna, analitička i komparativna metoda, a koristi se i povijesni prikaz rasta svih opisanih kategorija prijevoza. Četvrto poglavlje detaljno prikazuje sve pojavne oblike produktivnosti zrakoplovne tvrtke, pri čemu se pored već navedenih znanstvenih metoda koristi i empirijska metoda, te recentni kvantitativni pokazatelji i podatci. U primjeni metode kompilacije, tuđa zapažanja, stajališta i zaključci navedeni se precizno i cjelovito nastojeći pri tome ipak zadržati osobno stajalište autora. Također je aplicirana i metoda uzoraka prema kriterijima definiranim od strane autora. U petom i šestom poglavlju ne uvode se nove znanstvene metode, ali je u sedmom poglavlju korištena i metoda anketnog upitnika s rezultatima istraživanja pojedinih segmenata međunarodnog zrakoplovnog tržišta te statističko-matematičke metode i modeli izračuna ukupnog čimbenika produktivnosti. U osmom poglavlju uvodi se prognostička metoda, kojom se daje procjena smjernica kretanja produktivnosti zrakoplovnih tvrtki. Razvija se matematički model ukupne produktivnosti zračnog prijevoza Hrvatske temeljem matrice rasta odabranih čimbenika produktivnosti. U zaključku i preporukama navode se rezultati primjene statističke kovarijance odnosno koeficijenta linearne korelacije za odabranu skupinu količinskih i vrijednosnih pokazatelja Croatia Airlinesa u razdoblju 1991-2002. U pretežitom dijelu disertacije koriste se metode promatranja, brojanja i mjerenja. Uz to koristi se i metoda klasifikacije skupine pojava i predmeta, koji se odnose na učinke zračnog prijevoza. Istraživanja u disertaciji tematski pripadaju području Tehničke znanosti, znanstvenom polju Tehnologija prometa i transport i predstavljaju doprinos u teorijskom i aplikativnom smislu: • u razvoju i diseminaciji znanstvene spoznaje u segmentu organizacijsko-tehnološke optimizacije u avioprijevozničkoj operativi ; • u sustavnom prikazu i raščlambi prometno-tehnoloških čimbenika optimizacije poslovanja prometnog operatera ; • u strategijskom planiranju razvoja nacionalnog zračnog prometa ; Obrađena tematika disertacije ima naglašenu diseminativnu dimenziju i vrijedna je znanstveno-teorijska podloga u aktualnim uvjetima tranzicijskih procesa na nacionalnoj razini slijedom strateških odrednica pristupa u Europsku uniju. Aplikativna je dimenzija rezultata istraživanja, kako u znanstveno-nastavnom smislu, tako i u kontekstu daljnjeg razvoja operative zračnog prometa u Hrvatskoj.

Zrakoplovna tvrtka ; Produktivnost ; Svjetske alijanse ; Optimalizacija

nije evidentirano