hrvatski

Stišavanje prošlosti: Vukovar između mjesta i prostora sjećanja

Mnogi događaji vezani uz ratove na području biše Jugoslavije predmet su spora i neslaganja. Problem ne izvire samo iz mnogobrojnosti aktera uključenih u oružane sukobe ili nepotpune i nedostupne dokumentacije već i iz različitog tumačenja činjenica oko kojih prevladava konsenzus. No, usprkos značajnosti usuglašavanja oko temeljnih odrednica sukoba može se postaviti i pitanje koliku važnost u svakodnevnom životu građana na lokalnoj razini ima rješavanje općih kontorverzi? Dakle, u prostoru gdje su, s jedne strane, kauzalni procesi, prijelomne točke i ključne figure samo beživotne empirijske činjenice, dok su, s druge strane, ratna sjećanja živa i spontana, a prošlost i sadašnjost egzistiraju simultano. Vodeći se razlikovanjem mjesta i prostora sjećanja Pierra Nore, autor na primjeru Vukovara obrađuje politiku ratnog sjećanja i zaborava s fokusom na nacionalnu i lokalnu razinu te srpsku i hrvatsku perspektivu. Na nacionalnoj razini poseban naglasak se stavlja na procese teritorijalizacije sjećanja te apstrahiranje i evakuaciju Vukovara od njegovih stanovnika. Time se ratna prošlost vidi odvojenom od sadašnjosti, a rat se prikazuje kao fenomen koji se događao negdje drugdje. Na lokalnoj pak razini, gdje su prošlost i sadašnjost izvan sfere subordinacije, prisutne su svakodnevne borbe za priznanje partikularnih sjećanja u javnoj domeni. Spomenici, odvojena groblja i komemoracije, nazivi ulica i pregovori o statusu žrtve pokazatelji su disonantnog odnosa između srpskog i hrvatskog sjećanja. Podaci korišteni u radu prikupljeni su metodom polustrukturiranih intervjua i promatranjem sa sudjelovanjem za vrijeme boravka u Vukovaru kroz 2001. i 2002. godinu.

Vukovar; ratna sjećanja; teritorijalizacija sjećanja

nije evidentirano