hrvatski

Prevalencija i značenje minor anomalija u djece sa smetnjama u razvoju

U ovom se istraživanju pošlo od hipoteze kako je raširenost tjelesnih minor anomalija u djece sa smetnjama u razvoju (SR) (nedovoljno mentalno razvijene - MR, s oštećenjem sluha - NG te oštećenjem vida - SV) veća u odnosu na kontrolnu skupinu zdrave školske djece - K. Istraživana je raširenost minor anomalija u navedenim skupinama, njihov težinski skor, kvantificirana njihova težina i nalaz kompariran s analognim za skupinu zdrave školske djece. Ispitivanje je realizirano na uzorku od 469 djece u dobi od 6 do 18 godina koji se sastoji od 223 djece sa smetnjama u razvoju (109 MR, 64 NG, 50 SV) i 246 zdrave školske djece. Iz istraživanja su isključena djeca s prepoznatljivim genetskim sindromima. Samo je ispitivanje usmjereno na otkrivanje i težinsko rangiranje 18 tjelesnih minor anomalija koje daju ukupni zbroj nađenih minor anomalija za osobu i sumu težinskih skorova tih anomalija za osobu po Waldropu. Ustanovljeno je kako se promatrane skupine ispitanika sa SR i K skupina jasno razlikuju po broju minor anomalija (prosječan je broj 3.61, odnosno 1.70 ; p<0.001) kao i njihovom težinskom skoru po Waldropu (prosječan je broj 3.70 odnosno, 1.46 ; p<0.001). Multivarijatnom diskriminacijskom analizom utvrđeno je kako dvije diskriminacijske funkcije koje objašnjavaju čak 96.51% ukupnog varijabiliteta, značajno razdvajaju skupinu zdrave djece od ispitanika sa smetnjama u razvoju (p<0.001). Međusobni odnos broja i zbroja težinskih skorova minor anomalija po Waldropu, po ispitivanim uzorcima, ukazuje na činjenicu kako se slično ponašaju minor anomalije u skupini MR (prosječno po osobi 3.65, odnosno 3.82) i skupini SV (prosječno po osobi 3.24, odnosno 3.50), jer ukupni broj minor anomalija nosi veće težinsko opterećenje. Diskriminacijskom analizom nije moguće postići jasno razdvajanje između mentalno retardirane djece te slabovidne i slijepe. Također je uočeno slično ponašanje minor anomalija u skupini NG (prosječno po osobi 3.84, odnosno 3.67) i K skupini (prosječno po osobi 1.70, odnosno 1.46), ali na različitim razinama. Značajno veći broj minor anomalija i njihov težinski skor po Waldropu u svim trima skupinama djece sa smetnjama u razvoju u odnosu na zdravu djecu, govori kako tijekom ranog razvoja djeluje zajednički čimbenik koji prouzročuje određeni razvojni poremećaj (hendikep) i nastanak minor anomalija.

Abnormalnosti - epidemilolgija; razvojni poremećaji - komplikacije

nije evidentirano