hrvatski

Pravo na pristup informacijama javnog sektora i njegova ograničenja u demokratskom društvu

U radu se analizira pitanje prava na pristup informacijama javnog sektora te njegov značaj u okviru modernizacije hrvatske javne uprave. Najveći dio elemenata važnosti (ne)dostupnosti informacija javnog sektora može se svesti na značaj količine i kvalitete informacija u procesu odlučivanja. Račlamba političkog konteksta (ne)dostupnosti informacija javnog sektora obuhvaća pitanja formiranja političkih preferencija, novih oblika informativne diskriminacije u suvremenim demokracijama te informacija kao resursa stvarne moći neformalnih skupina. Pravni kontekst uključuje pitanja ostvarivanja prava na slobodu izražavanja, zaštite osobnih podataka i donošenja odluka pravne naravi. Iznijeta je i uloga informacija u ostvarivanju načela javnosti uprave i kontrole uprave. Sažeto su razmotreni relevantni međunarodni instrumenti i usporedni modeli, s naglaskom na Zelenu knjigu Europske komisije. Aktualno hrvatsko zakonodavstvo i praksa analizirani su na ustavnoj razini te razini odredaba postupovnih propisa, zaštite tajnosti (osobnih) podataka i prava novinara, odnosa tijela državne uprave i građana, kaznenih odredbi te ostalih bitnih propisa, kao i u pogledu odredbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Situaciju u praksi obilježava paradoks inverzije u postupanju: svakodnevno smo svjedoci otjecanja povjerljivih podataka, među kojima su i oni kod kojih je potreba tajnosti nedvojbena, dok su tijela javne vlasti istodobno sklona onemogućavati ili otežavati pristup informacijama koje trebaju biti dostupne. Zaključno su predložene zakonodavne mjere (prvenstveno zakonsko uređenje općeg prava na pristup informacijama javnog sektora, uz propisana ograničenja) te organizacijske i edukacijske mjere i mjere u sferi službeničkog profesionalizma i etike, koje trebaju doprinijeti modernizaciji hrvatske javne uprave na ovom području.

pravo na informaciju; informacije javnog sektora; tajni podaci

nije evidentirano