hrvatski

Zaštita izvora informacije - pravni aspekt

U Hrvatskoj je sve aktualnije pitanje pravnog položaja izvora novinarskih informacija i novinara koji objavljuju povjerljive informacije. Radi se o temi koja obuhvaća elemente ustavnoga, medijskog, radnog, građanskog i kaznenog prava. Izvori se mogu podijeliti na vanjske i unutarnje. Smisao povlastice povjerljivosti izvora je u tome što novinari služe javnim ciljevima, a njihovim izvorima prijete razne vrste zla. Prema autorovoj klasifikaciji, rizici povlastice mogu se javiti na strani izvora (neposredna i posredna manipulacija, kompromitacija, zabluda) ili na strani novinara ("zaštita" fiktivnog izvora, naknadna ucjena izvora, zabluda). U Hrvatskoj je zaštita izvora informiranja određena u čl. 12. Zakona o javnom priopćavanju. Iznijeti su glavni usporedni sustavi regulacije ovog područja, primjeri antinomija između pojedinih hrvatskih propisa (s ponuđenim načelima njihova rješavanja) te analiziran položaj pojedinih vrsta izvora prema hrvatskom pravu. Zaključno autor uspoređuje odredbe hrvatskog prava spram usporednih sustava, analizira zastupljenost pojedinih oblika odgovornosti kod određenih vrsta subjekata te iznosi načela koja smatra najvažnijima u vezi s temom rada (nužnost zaštite izvora, odgovornost novinara pri suradnji s izvorom, različiti pravni položaj novinara i izvora, zaštita privatnosti, provjera tajnosti, pretežniji interes, važnost upravne etike, poznavanje propisa, primjereno zakonsko definiranje tajne).

izvori informacije; medijsko pravo

nije evidentirano