hrvatski

Zaštita prava na pristup informaciji putem ustavne tužbe

U čl. 38. Ustava RH zajamčena je sloboda mišljenja i izražavanja misli te je, među inim, zajamčeno i pravo novinara na pristup informaciji. Pitanje dostupnosti podataka sadrži u sebi sukob interesa tajnosti i interesa javnosti: oba su interesa legitimna, ali do koje mjere? Važnost dostupnosti podataka ima nekoliko aspekata: osobni, politički, pravni, profesionalni, medijski, ekonomski. Prema mjerilu (ne)postojanja predmnjeve dostupnosti podataka usporedna zakonodavstva na ovom području mogu se podijeliti u dvije glavne skupine (rad sadrži primjere iz obiju). Slijedom kumulativnih pretpostavki za zaštitu ustavnih prava putem ustavne tužbe, glavna pitanja kojima se rad bavi jesu ova: Je li ustavno pravo na pristup informaciji ograničen samo na novinare? Protiv kojih je odluka u ostvarivanju prava na pristup informaciji dopuštena ustavna tužba? U kojem je trenu iscrpljen redoviti pravni put? U pogledu prvog pitanja iznijeti su argumenti u prilog obiju koncepcija (prema restriktivnoj, legitimirani su samo novinari, dok su prema široj legitimirani svi građani). Autor smatra da se pri odbijanju pristupa podacima radi o odluci koja se može pobijati ustavnom tužbom. Tri su varijante odgovora na pitanje o iscrpljenome pravnom putu: putem Vijeća za provjeru tajnosti, u okviru postupka određenog za tijelo kojem se stranka obratila te primjenom čl. 66. odnosno 67. Zakona o upravnim sporovima. Zaključno autor iznosi glavne teze rada.

pravo na pristup informaciji; ustavna tužba; tajni podaci; pravo znati; sloboda izražavanja

nije evidentirano