hrvatski

Distribucija haplotipova hrastova skupine Quercus sensu stricto na Balkanskom poluotoku

U ovom istraživanju analizirana je kloroplastna DNA 65 populacija hrastova sekcije Quercus Nixon. Istraživanjem su obuhvaćene vrste: medunac (Q. pubescens) kitnjak (Q. petraea), sladun (Q. frainetto) i lužnjak (Q. robur). Uočeno je osam haplotipova (2, 4, 5, 6, 7, 17, 31 i 33) geografski distribuiranih na sljedeći način: - Haplotip 5 je najzastupljeniji i prevladava na središnjem dijelu istraživanog područja, te osobito na jugoistoku (Makedonija, Albanija i Kosovo). - Haplotip 2 je nađen u zapadnom dijelu istraživanog područja od Istre do Zrmanje i Krke. Na jugoistoku je nađen samo u dvije miješovite populacije. - Haplotip 17 je disperzno prisutan na cijelom istraživanom području od Podgorice preko Hercegovine do Pakoštana, te u sjeveroistočnoj Bosni. - Haplotip 4 je nađen od dolina Zete i Komarnice do doline Bosne. - Haplotip 31 prisutan je u dolini Neretve. Ova distribucija haplotipova ukazuje na vjerojatno pribježište hrastova sekcije Quercus Nixon uz ušće Neretve, te uz Skadarsko jezero.

hrastovi sekcije Quercus Nixon; kloroplastna DNA; distribucija haplotipova

nije evidentirano