hrvatski

Primjena antimikrobnih lijekova u jedinicama intenzivnog liječenja

Ciljevi: Analiza terapijske i profilaktičke primjene antimikrobnih lijekova, te analiza adekvatnosti liječenja mikrobiološki potvrđenih bolničkih infekcija. Metodologija: Multicentrično, prospektivno, opservacijsko istraživanje sprovedeno u 10 jedinica intenzivnog liječenja (JIL) u Republici Hrvatskoj (četiri kirurške, tri opće, jedna pulmološka i dvije infektološke). Uključeno 717 bolesnika hospitaliziranih 24h i dulje. Istraživanje sprovedeno od 1. studenog 1998. do 31. siječnja 1999. godine. Rezultati: Antimikrobni lijekovi su primjenjeni u 615 od 717 (85.8%) bolesnika. Zabilježeno je ukupno 1200 propisivanja antimikrobnih lijekova, od toga u terapijske svrhe 772 (64.3%). Najveći dio propisivanja (77.2%) bio je empirijski. Od 772 propisivanja u cilju terapije 521 (67.5%) je propisano u obliku kombinacija. U svim kirurškim i općim JIL antimikrobni lijekovi se primjenjuju gotovo isključivo parenteralno (intravenski). U istim JIL antimikrobnu terapiju ordiniraju isključivo anesteziolozi. Od 772 terapijska propisivanja infekcije iz opće populacije predstavljale su 71.4% (dokazane 41.6%, moguće 29.8%), bolničke infekcije 18.8%, nejasni novonastali febrilitet u JIL 2.6%, pokušaj eradikacije izoliranog bolničkog uzročnika 3.0%, a razlog propisivanja je ostao nejasnim u 4.2% propisivanja. Zamjetne su velike razlike između ispitanih JIL u indikacijama za primjenu antimikrobnih lijekova. U ukupnom broju terapijski propisanih lijekova najzastupljeniji su bili cefalosporini (25.9%), potom aminoglikozidi (21.4%), te penicilini (20.3%). Zamjetne su velike razlike u izboru lijekova među ispitanim JIL. Najčešći razlozi za prestanak primjene antimikrobnog liječenja bili su: uspješan završetak antimikrobnog liječenja (29.8%), premještaj na odjel (16.5%) i smrtni ishod (13.6%). Antimikrobna perioperativna profilaksa primjenjena je u 293 (40.8%) od 717 bolesnika. Lijekovi najčešće propisani profilaktički bili su: cefazolin (23.7%), gentamicin (13.6%) i cefuroksim (13.3%). Perioperativna profilaksa je u 54.1% slučajeva trajala dulje od dva dana. Postoji statistički značajna razlika u trajanju primjene perioperativne antimikrobne profilakse (Kruskal-Wallis ANOVA test, p<0.05). Učestalost dijagnosticiranja bolničkih infekcija varirala je u kirurškim JIL od 0 do 17.3%, u općim JIL od 0 do 10.3%, u pulmološkoj JIL iznosila je 0%, u infektološkim JIL 15.9% u dječjoj i 25.0% u JIL za odrasle. Najčešće dijagnosticirane bolničke infekcije bile su sepse 29.0%, pneumonije 25.2% i infekcije mokraćnih putova 18.7%. Među uzročnicima bolničkih infekcija prevladavali su gram-negativni uzročnici (69.1%). Zamjetne su velike razlike između ispitanih JIL u izoliranim uzročnicima. Od ukupnog broja bolničkih infekcija 40.2% je završilo izlječenjem, 30.8% smrtnim ishodom, u 11.2% slučajeva liječenje je nastavljeno nakon otpusta iz JIL, a u 17.8% ishod liječenja je ostao nepoznat. Prvotna terapija ocijenjena neadekvatnom u 33.3% bolničkih infekcija. Statističkom analizom utjecaja neadekvatne terapije na smrtni ishod bolničkih infekcija nije dobivena značajna razlika u smrtnosti između adekvatno i neadekvatno liječenih ; p= 0.19, RR=1.36 (0.90<RR<2.06) OR 2.37 (0.71<OR<8.06). Zaključci: Kako bi se primjena antimikrobnih lijekova poboljšala potrebno je provoditi programe kontrole primjene antimikrobnih lijekova koji bi trebali biti prilagođeni svakoj pojedinoj JIL, u čijem bi provođenju svakako trebali biti uključeni infektolozi i koji bi trebali biti praćeni stalnim istraživanjima i evaluacijom rezultata. Nužno je ustanoviti dijagnostičke kriterije bolničkih infekcija, te protokole za liječenje infekcija iz opće populacije, bolničkih infekcija, te jasne protokole za izbor i trajanje provođenja perioperativne profilakse.

antibiotici; jedinice intenzivnog liječenja; perioperativna profilaksa; bolničke infekcije

nije evidentirano