hrvatski

Kemijska postojanost dentalne keramike

Ispitivanja kemijske postojanosti dentalne keramike ističu je kao najinertniji dentalni materijal. Međutim, kao ni za jedno svojstvo tako ni za kemijsku postojanost, sigurnost u jednu vrstu ispitane keramike ne smije se prenositi na druge neispitane materijale. U literaturi postoji vrlo malo podataka o otpuštanju pojedinih iona iz dentalne keramike. Cilj ovog rada bio je ispitati kemijsku stabilnost četiri vrste dentalne keramike prema ISO standardu, upotpuniti to ispitivanje dužim intervalom ispitivanja (7 dana) te ispitati otpuštanje pojedinih sastavnica iz ispitivanih keramika. Izrađeno je po 10 uzoraka od svake vrste keramike. Uzorci su izvagani i uronjeni u 4% octenu kiselinu prema uputama iz ISO standarda 6872 za dentalnu keramiku. Nakon 16 sati uzorci su očišćeni i ponovno izvagani. Gubitak mase uzoraka izračunat u &micro ; ; ; ; g/cm2. Nakon toga iz otopine u kojoj su bili uzorci određena je masena koncetracija eluiranih Na+, K+, Ca2+ upotrebom atomskog apsorpcijskog spektrofotometra ; te masena koncetracija Si4+ i Al3+ uporabom UV/VIS spektrofotometra. Dobivene vrijednosti kemijske postojanosti ispitivanih vrsta keramika bile su unutar dopuštenih vrijednosti koje propisuje ISO standard. Uzorci keramike Vitadur alfa, IPS-Empress 2 za slojevanje i IPS-Empress 2 za bojanje pokazali su jednak ili smanjeni gubitak ukupne mase nakon intervala po ISO standardu. Međutim, ističu se uzorci IPS-Classic keramike koji su pokazali dobre rezultate za interval mjerenja po ISO standardu, no nakon tog intervala, gubitak mase uzorka te gubitak pojedinih iona, postao je značajno veći. Zaključak je da je potrebno detaljno razmotriti da li je ISO standard sa intervalom mjerenja od 16 sati uistinu optimalan za predviđanje kemijske postojanosti dentalne keramike u oralnoj sredini.

Dentalna keramika; kemijska postojanost; ISO 6872

nije evidentirano