hrvatski

Odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku

Strategije učenja danas su jedno od najvažnijih i najintrigantnijih područja istraživanja u području glotodidaktike. Rezultat je to usmjeravanja zanimanja istraživača na izučavanje učenika i njegovih osobina kao važnih čimbenika u učinkovitosti učenja i poučavanja. Istraživanje opisano u ovome radu provedeno je kako bi se utvrdio odnos strategija poučavanja i strategija učenja vokabulara engleskoga jezika u osnovnoj školi. Teorijski dio rada obuhvaća četiri poglavlja. U prvome se poglavlju raspravlja o mjestu i ulozi strategija učenja u kognitivnoj teoriji, kao i drugim relevantnim teorijama i modelima učenja i usvajanja jezika, te se razmatra pojmovno određenje i obilježja strategija učenja jezika. Drugo poglavlje donosi opsežan pregled dosadašnjih istraživanja strategija učenja i, posebno, strategija učenja vokabulara provedenih u svijetu i Hrvatskoj, te analizu metoda primjenjivih u istraživanjima strategija učenja. Posebno je poglavlje posvećeno vrstama i ciljevima, te načinima poučavanja strategija učenja i strategija učenja vokabulara. U četvrtom poglavlju teorijskog uvoda razmatraju se čimbenici koji utječu na učenje i usvajanje vokabulara, pitanje razvoja mentalnog leksikona, te prikazuju strategije poučavanja vokabulara na temelju inspekcije relevantne literature. U petom poglavlju detaljno je opisano provedeno istraživanje. Podaci o strategijama učenja vokabulara i učenikovoj procjeni nastavnikovih strategija poučavanja prikupljeni su posebno izrađenim upitnikom, dok su podaci o strategijama poučavanja vokabulara dobiveni analizom transkripata nastavne situacije, analizom nastavnih materijala, te dopunjeni intervjuom s nastavnicima. Dobiveni su podaci analizirani sljedećim statističkim postupcima: faktorskom analizom, jednosmjernom analizom varijance i t-testom parova. Suprotno očekivanjima, rezultati su ukazali na slabu povezanost strategija poučavanja i strategija učenja vokabulara. Statistički je značajna razlika utvrđena samo kod malog broja pojedinačnih varijabli, no upitna je njihova praktična značajnost. Nalazi istraživanja također ukazuju na zaključak da učestalost učenikove primjene strategija učenja vokabulara nije povezana s njegovom procjenom nastavnikove uporabe kompatibilnih strategija poučavanja vokabulara. Navedeni rezultati potvrđuju da su strategije učenja izrazita individualna osobina učenika. U radu se opisuju i moguće implikacije dobivenih rezultata za nastavu stranih jezika i navode pitanja koja je provedeno istraživanje otvorilo, a kojima bi trebalo posvetiti pozornost u nekim budućim istraživanjima.

kognitivna teorija; modeli učenja drugog jezika; strategije učenja jezika; strategije učenja vokabulara; strategije poučavanja vokabulara; istraživanje; faktorska analiza; analiza varijance; t-test

nije evidentirano