hrvatski

Genetika afektivnih poremećaja

Vjeruje se da su afektivni poremećaji uzrokovani većim brojem gena s malim efektom čija ekspre­sija ovisi o faktorima okoline Afektivni poremećaji spadaju u složene genske poremećaje, a to znači da se poremećaj ne može pripisati pojedinačnim dominantnim ili recesivnim genima u općoj populaciji. Vrlo je vjerojatno da je podložnost razvoju afektivnog poremećaja uvjetovana varijacijama na velikom broju gena. Da bi poremećaj postao manifestan, nuždan je i utjecaj vanjskih faktora okoline. Nakon nekoliko riječi o potencijalno odgovor­nim genima, genetičkim markerima i rezultatima "linkage" i asocijacijskih studija, autori opisuju svoj projekt kojem je cilj testiranje hipoteze da li bi geni na kromosimima 18, 21, 4, 5, 11 i X mogli bili odgovorni za nastanak afektivnih pore­mećaja. Autori nadalje naširoko opisuju metode rada. U zaključku navode da je istraživanje genetike afektivnih poremećaja u trendu interesa u svije­tu u traženja gena odgovornih za nasljedne bolesti s pomoću metoda molekularne genetike. Da bi došlo do napretka u području genetičkih istraživanja potreban je multidisciplinarni pristup između kliničkih centara, molekularnih geneti­čkih laboratorija, statističara i informatičara. Usprkos rezultatima epidemioloških studija, koji upućuju na utjecaj gena na nastanak afektivnih poremećaja, "linkage" i asocijacijske studije još uvijek istražuju predisponirajuće gene. U etiologiji afektivnih poremećaja značajnu ulogu imaju i faktori okoline koji do sada nisu istraživani na primjeren način. Napredak u psihijatrijskoj genetici usporen je zbog teškoća da se ponove i potvrde rezultati različitih studija. Nada za napredak je u napretku psihijatrijske dijagnostike, molekularnih i statističkih metoda za istraživanje kompleksnih genskih poremećaja u koje spadaju i afektivni poremećaji.

genetika ; afektivni poremećaji

Rad je u obliku postera prikazan na Jednodnevnom simpoziju Novija dostignuća u neuroznanosti, odrzanom u Zagrebu, Hrvatska, 17.12.1998.g.