hrvatski

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u pravnom poretku Europske zajednice i Republike Hrvatske

Autor analizira pravni položaj, interpretaciju i primjenu sporazuma o pridruživanju u pravnom sustavu Europske zajednice i pravnim sustavima država kandidatkinja te ih uspoređuje s pretpostavkama za primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europske zajednice i njenih država članica i Republike Hrvatske u hrvatskom pravnom poretku. Izvodi se zaključak da je Sporazum i sekundarno pravo koje iz njega proizlazi potrebno interpretirati i primjenjivati u svjetlu pravne stečevine europskog prava (a.) zbog toga što tako propisuje hrvatski Ustav koji u svojim temeljnim opredjeljenjima i konkretnije čl. 140 prihvaća monistički odnos nacionalnog i međunarodnog prava, te a fortiori nacionalnog i europskog prava ; (b.) zbog toga što tako propisuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji u čl. 69 propisuje obavezu harmonizacije hrvatskog i europskog prava, te usporednu obavezu interpretacije postojećeg prava u skladu s načelom favor conventionis, te (c.) zbog toga što tako nalaže hrvatski javni interes izražen rezolucijama zakonodavne i izvršne vlasti, te podnošenjem zahtjeva za punopravno članstvo u Europskoj uniji.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju; Europska unija; Hrvatska; ustav; međunarodni ugovori

nije evidentirano