hrvatski

Djelotvornost magnezija u liječenju bolesnica sa nestabilnim detruzorom

Nestabilni detruzor(ND) predstavlja neriješen terapijski problem. Javlja se u 30-50% urodinamski ispitivanih žena i najčešći je uzrok inkontinncije mokraće žena u poslijemenopauzi. U farmakoterapiji ND koriste se lijekovi koji smanjuju kontraktilnost detruzora i/ili povećavaju uretralni otpor modifikacijom autonomne kontrole i to bilo izravnim djelovanjem na periferne receptore, modifikacijom senzitiviteta receptora ili sinteze, akumulacije i otpuštanja neurotransmitera. Biološku ulogu stabilizacije stanične membrane i smanjenja neuromuskularne podražljivosti magnezij postiže utjecajem na procese vezanja i prijenosa kalcija te inhibicijom stvaranja i otpuštanja acetilkolina. S obzirom na ulogu magnezija kao modulatora kontraktilne sposobnosti glatkih mišićnih stanica, manjak magnezija u organizmu može utjecati na procese stanične kontraktilnosti uzrokujući nevoljne kontrakcije detruzora. Budući da je mehanizam djelovanja magnezija podudaran djelovanju većine lijekova koji se koriste u terapiji ND cilj istraživanja je ocjeniti terapijsku djelotvornost magnezija i utvrditi podnošljivost magnezija procjenom vrste, trajanja i tećine nuspojava. U dvostruko slijepi randomizirani klinički pokus individualne terapijske usporedbe uključeno je 40 bolesnica sa klinički i urodinamski verificiranim ND. Ocjena terapijske djelotvornosti magnezija temelji se na subjektivnoj procjeni intenziteta i trajanja simptoma, objektivnih urodinamskih parametara i praćenja koncentracije magnezija, kalcija i PTH u serumu i mokraći ispitanica. Subjekitvnom procjenom dokazana je djelotvornost magnezija u 75% bolesnica koje već nakon tjedan dana terapije magnezijem navode značajno poboljšanje, dok je na kraju perioda uzimanja magnezija u 33 bolesnice postignut očekivani terapijski učinak, a u 17.5% su tegobe bile umjerenog i srednje teškog intenziteta. Nakon perioda uzimanja magnezija značajno su veći volumen mokraćnog mjehura pri kojem se javlja prvi nagon za mokrenjem i maksimalni cistometrijski kapacitet u usporedbi sa početnim vrijednostima i periodom uzimanja placeba. Maksimalna visina nestabilne kontrakcije je značajno manja nakon perioda uzimanja magnezija. Srednja vrijenost indeksa nestabilnosti pada nakon perioda uzimanja magnezija i iznosi 0.443+-0.134, dok na početku terapije iznosi 0.585+-0.153. Koncentracija ukupnog magnezija u serumu je snižena u 50% ispitanica. Nakon perioda uzimanja magnezija raste serumska koncentracija magnezija tako da je u 75% ispitanica iznad 0.75mmol/l. Prije početka studije u 50% ispitanica sa nestabilnim detruzorom je koncentracija ukupnog kalcija u serumu niža ili jednaka 2.25mmol/l. Nakon perioda uzimanja magnezija korigirana je hipokalcemija u 75% ISPITANICA. Srednje vrijednosti koncentracije Mg, CA i PTH nakon perioda uzimanja magnezija su značajno veće u usporedbi sa vrijednostima prije početka studije i nakon uzimanja placeba. Značajno je veća srednja vrijednost koncentracija magnezija u noćnoj u usporedbi sa jutarnjom mokraćom što potvrdjuje hipotezu da je povećana bubrežna eliminacija magnezija tijekom noći važan etiološki čimbenik u nastanku učestalog noćnog mokrenja u bolesnica sa ND. NA temelju subjektivne procjene, objektivnih urodinamskih parametara i praćenja koncentracije Mg, Ca i PTH u serumu i urinu ispitanica dokazana je djelotvornost magnezija u liječenju bolesnica sa ND uz minimalne nuspojave.

magnezij; farmakoterapija; nestabilni detruzor

nije evidentirano