Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 138926

Pulski misal iz 11. stoljeća. Narudžba skriptorija Tegernsee za baziliku sv. Tome u Puli


Breko, Hana
Pulski misal iz 11. stoljeća. Narudžba skriptorija Tegernsee za baziliku sv. Tome u Puli 2002., doktorska disertacija, Muzička akademija, Zagreb


Naslov
Pulski misal iz 11. stoljeća. Narudžba skriptorija Tegernsee za baziliku sv. Tome u Puli
(The Pula Missal from the 11th century. A purchase from the Tegernsee scriptorium for the basilica of St. Thomas in Pula)

Autori
Breko, Hana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Muzička akademija

Mjesto
Zagreb

Datum
26.04

Godina
2002

Stranica
250

Mentor
Kos, Koraljka ; Haug, Andreas

Ključne riječi
Pula; misal; 11. stoljeće; skriptorij Tegernsee; bazilika sv. Tome u Puli; karolinška minuskula; Liber sequentiarum et sacramentarium iz Šibenika; glazbena paleografija
(Pula; Missal; 11th century; scriptorium Tegernsee; basilica of St. Thomas in Pula; Carolingian minuscule; Liber sequentiarum et sacramantarium from Šibenik; music paleography)

Sažetak
Istraživanja jednog od najstarijih hrvatskih notiranih srednjovjekovnih misala - kodeksa nazvanog "Liber sequentiarum et sacramentarium" koji se danas čuva u Samostanu franjevaca konventualaca u Šibeniku rezultirala su opsežnom monografskom studijom, koja je kao doktorska disertacija Hane Breko obranjena 26. travnja 2002. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Spomenuta studija predstavlja predložak za faksimilno izdanje ovog važnog hrvatskog srednjovjekovnog izvora liturgije i glazbe. Radnja naslovljena Pulski misal iz 11. stoljeća. Narudžba skriptorija Tegernsee za baziliku sv. Tome u Puli: tzv. šibenski "Liber sequentiarum et sacramentarium" donosi minuciozna istraživanja njegovih kodikoloških i paleografskih karakteristika, ali i komparativno istraživanje glazbenog i liturgijskog sadržaja ove knjige iz kojih je proistekla nova teza o mjestu nastanka i mjestu uporabe ovog rukopisa. Šibenski misal predstavlja naručenu rukopisno-glazbenu knjigu proizvedenu u uglednom bavarskom benediktinskom skriptoriju Tegernsee, najvjerojatnije u razdoblju od oko 1050. do 1070. godine, za uporabu u bazilici sv. Tome apostola u srednjovjekovnoj Puli. Na ovaj je zaključak uputila ponajprije analiza "kosoovalnog" tipa karolinške minuskule kojom je kodeks pisan, poglavito karakteristika njegova slova y bez crtice. Ta činjenica predstavlja upravo jednu od bitnih značajki pisma skriptorija Tegernsee. Komparativno proučavanje iluminiranih vitičastih inicijala kojima su ukrašeni najvažniji dijelovi sanktorala uz odabir crvene, zelene i tirkizno plave boje povezuju tip iluminacija iz ovog kodeksa s tehnikama iluminacije koju susrećemo u kodeksima bavarskog Seeona i Tegernseea. Upravo je ovaj segment rukopisa bio presudan u traganju za mjestom - crkvom za koju je kodeks napisan. Naime, iz analize inicijala proizašla je nova hijerarhija važnosti svetačkih imena. Selekcijom svetačkih imena obzirom na iluminirane dijelove knjige, kao najvažnije svetačko ime pokazao se sv. Toma apostol čiji je blagdan najbogatije ukrašen u sanktoralu. Slijedi potom drugi po važnosti blagdan Uzašašća Blažene Djevice Marije, te naposlijetku sv. Nikola i Mihovil. Analiza paleografskih karakteristika misala, poput analize notacije, proistekla je iz usporedbe tipa notnog pisma iz Libera s brojnim južnonjemačkim izvorima. Rezultat je bila spoznaja o iznimno velikoj sličnosti tipa pisma ovog kodeksa sa srednjovjekovnim misalima benediktinskoga samostana u Einsiedelnu. Einsiedelnski rukopisni misali E 113, 114 i 115 s kraja 11. i početka 12. stoljeća, notirani adijastematskom notacijom njemačkog tipa, sadrže dvostruku, tj. dvostupčanu sinoptičku notnu sliku istovjetnu onoj koju nalazimo u Liberu. Repertoarno-povijesna analiza najopsežnijeg glazbenog dijela knjige - sekvencijara - rezultirala je sljedećom spoznajom: sekvencijar misala najsrodniji je sekvencijaru rukopisnog kodeksa samostana sv. Emmerama u Regensburgu - kodeksu Mü 14 083. Dvije rijetko raširene sekvence koje bilježi sekvencijar - Laude condignissima i Summa sollemnitas, koje osim u našem izvoru nalazimo u tek malom broju bavarskih kodeksa, potvr|uju tezu o bavarskom porijeklu šibenskog misala na koje je uputila kodikološko-paleografska analiza. Istodobna prisutnost jedinstvene (unicum) sekvence Armonia concinnans za blagdan sv. Tome apostola čija je funkcija u kodeksu do danas bila nerazjašnjena, upućuje na posebnost sekvencijara ovog rukopisa u odnosu na sve do danas poznate srednjovjekovne europske sekvencijare. Riječ je o sekvenci za blagdan patrona crkve za koju je kodeks pisan komponiranoj u samostanskoj radionici Tegernseea. Iz komparativnog istraživanja drugog važnog segmenta misala, sekvencnom repertoaru srodnog, rasporeda alleluja stihova, proistekla je tek okvirna potvrda južnonjemačke tj. bavarske regije nastanka koju je oivičilo istraživanje repertoara sekvenci. Najopsežniji dio rada posvećen je istraživanju slojeva sakramentara Libera i komparativnoj analizi znakovitih svetačkih imena. Kako su već i osvrti na iluminaciju inicijala i analize sekvencijara uputili, vodeće svetačko ime šibenskog kodeksa je apostol Toma. Upravo je ključ ka konačnoj detekciji pulskog crkvenog lokaliteta proistekao iz analize sakramentara i jedne naknadno dopisane marginalije. Riječ je o trima molitvama sv. Mauru, prvom biskupu porečkom i općenito istarskom, koja samo potvrđuje da je regija kojoj na Liber služio kao predložak za misno bogoslužje upravo Pula i njezin katedralni prostor (s kopatronima Blaženom Djevicom Marijom i Justom) na kojemu se nalazila bazilika sv. Tome. Maurus porečki predstavlja jasan dokaz kasnije nadopune knjige dovršene u Tegernseeu prema običaju lokalne pulske crkve. Lokalitet srednjovjekovne Pule i njezine bazlike sv. Tome apostola u potpunosti je potvrdilo i komparativno istraživanje imena svetaca čije se relikvije nalaze u škrinjici koju spominje naknadno dopisana marginalija na samom kraju sakramentara. Upravo je činjenica da se u škrinji nalazi veći dio akvilejskih, njemačkih, ali i regionalno-lokalnih relikvija istarskih svetaca, poput sv. Nicefora pićanskog, važna potvrda crkvenog lokaliteta na kojeg su uputile analize sakramentara i repertoarna analiza sekvencijara. Logičnost međusobnih veza dvaju različitih konteksta vezanih uz povijest nastanka misala koji se danas čuva u Šibeniku - naime veze konteksta nastanka i konteksta primjene potvrđuje i kasnosrednjovjekovna crkvena povijest Istre koja je u to vrijeme pod jurizdikcijom franačke patrijarhije Akvileja. Otkrićem dvaju različitih konteksta vezanih za povijest šibenskog rukopisnog misala - skriptorija Tegernsee u kojem je produciran i pulske bazilike sv. Tome kojoj je bio namijenjen, dobija gotovo stotinu godina stara povijest istraživanja ovog vrijednog srednjovjekovnog glazbenog rukopisa svoj epilog. Ovaj glazbeni rukopis njime postaje najstariji do danas poznati misal pisan za srednjovjekovnu Pulu i istodobno dragocjeni dislocirani "izvozni komad" ("Exportstück") iz bogate riznice uglednog bavarskog skriptorija Tegernsee.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0213001

Ustanove
Muzička akademija, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Hana Breko Kustura, (210683)