hrvatski

Odnos između okluzijskih preranih dodira i temporomandibularnih poremećaja

Značenje okluzijskih preranih dodira u etiologiji temporomandibularnih poremećaja (TMD) ispitivalo se u mnogobrojnim prošlim i novijim člancima dentalne literature. Svrha ovoga rada bila je raščlaniti odnos između kliničkih dijagnoza TMD-a i različitih tipova okluzijskih preranih dodira (centrični prerani dodiri (kliz između retrudiranoga kontaktnog položaja (RKP) – interkuspidacijskog položaja (IKP) veći od 1 mm), prerani dodiri na radnoj strani i prerani dodiri na neradnoj strani za vrijeme lateralnih i protruzijskih kretnji donje čeljusti) u populaciji mlađih nepacijenata. U studiji je upotrijebljen anketni upitnik koji je uključivao povijest stanja i kliničko funkcijsko ispitivanje. Svi ispitanici (njih 230) bili su muškoga spola (ročnici), u dobnoj skučini od 19 do 28 godina (srednja vrijednost 21, 3+- 2, 1). Pojavnost okluzijskih preranih dodira u postotku u 230 mlađih nepacijenata: 65% nije imalo okluzijske prerane dodire za vrijeme ispitivanja funkcijskoga stanja okluzije, 14% ispitanika imalo je centrične prerane dodire (RKP-IKP kliz veći od 1 mm), 5% ispitanika imalo je prerane dodire na radnoj strani i 16% ispitanika imalo je prerane dodire na neradnoj strani za vrijeme lateralnih i protruzijskih kretnji donje čeljusti. Statistička raščlamba nije pokazala znatne razlike u raspodjeli okluzijskih preranih dodira između skupine ispitanika s kliničkim dijagnozama TMD-a i skupine asimptomatskih ispitanika. Zaključili smo da klinički dijagnosticirani TMD-i (mišični poremećaji i poremećaji čeljusnoga zgloba) nisu bili povezani s različitim tipovima okluzijskih preranih dodira. Ova studija bila je usmjerena na populaciju nepacijenata mlađih muškarada te rezultati nisu primjenjivi na opću populaciju.

temporomandibularni poremećaji; okluzijske interference

nije evidentirano

engleski

Temporomandibular disorders and occlusal interferences

Značenje okluzijskih preranih dodira u etiologiji temporomandibularnih poremećaja (TMD) ispitivalo se u mnogobrojnim prošlim i novijim člancima dentalne literature. Svrha ovoga rada bila je raščlaniti odnos između kliničkih dijagnoza TMD-a i različitih tipova okluzijskih preranih dodira (centrični prerani dodiri (kliz između retrudiranoga kontaktnog položaja (RKP) – interkuspidacijskog položaja (IKP) veći od 1 mm), prerani dodiri na radnoj strani i prerani dodiri na neradnoj strani za vrijeme lateralnih i protruzijskih kretnji donje čeljusti) u populaciji mlađih nepacijenata. U studiji je upotrijebljen anketni upitnik koji je uključivao povijest stanja i kliničko funkcijsko ispitivanje. Svi ispitanici (njih 230) bili su muškoga spola (ročnici), u dobnoj skučini od 19 do 28 godina (srednja vrijednost 21, 3+- 2, 1). Pojavnost okluzijskih preranih dodira u postotku u 230 mlađih nepacijenata: 65% nije imalo okluzijske prerane dodire za vrijeme ispitivanja funkcijskoga stanja okluzije, 14% ispitanika imalo je centrične prerane dodire (RKP-IKP kliz veći od 1 mm), 5% ispitanika imalo je prerane dodire na radnoj strani i 16% ispitanika imalo je prerane dodire na neradnoj strani za vrijeme lateralnih i protruzijskih kretnji donje čeljusti. Statistička raščlamba nije pokazala znatne razlike u raspodjeli okluzijskih preranih dodira između skupine ispitanika s kliničkim dijagnozama TMD-a i skupine asimptomatskih ispitanika. Zaključili smo da klinički dijagnosticirani TMD-i (mišični poremećaji i poremećaji čeljusnoga zgloba) nisu bili povezani s različitim tipovima okluzijskih preranih dodira. Ova studija bila je usmjerena na populaciju nepacijenata mlađih muškarada te rezultati nisu primjenjivi na opću populaciju.

temporomandibular disorders; occlusal interferences

nije evidentirano