hrvatski

Farmakoterapija Alzheimerove bolesti

Demencija je karakterizirana višestrukim kognitivnim deficitima koji uključuju oštećenja pamćenja. Najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi. Prevalencija je oko 1% u dobi od 60 godina i raste dvostruko svakih pet godina. U tretmanu osoba s dijagnosticiranom demencijom Alzheimerova tipa danas se najčešće rabe inhibitori kolinesteraze. Najčešće nuspojave pri terapiji inhibitorima kolinesteraze jesu sa strane gastrointestinalnog trakta, umor, glavobolja i vrtoglavica. U bolesnika s demencijom u Alzheimerovoj bolesti (AD) u 80% slučajeva u kliničkoj slici prisutna je agresivnost i agitacija. U tim slučajevima opravdana je upotreba stabilizatora raspoloženja, antipsihotika i benzodiazepina. Dvije trećine dementnih bolesnika u kliničkoj slici imaju depresivne simptome čija prevalencija u AD je 25-30%. Uporaba antidepresiva nužna je u tim slučajevima, a to se posebno odnosi na selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI). U kliničkoj procjeni uspješnosti terapije potrebno je uz klinički pregled bolesnika uzeti u obzir i heteroanamnestičke podatke dobivene od članova obitelji, odnosno skrbnika. Neuropsihologijska procjena, kao i skale opće kliničke procjene, dobri su pokazatelji učinkovitosti provedene terapije. Na temelju toga donosi se odluka o daljnjim oblicima tretmana.

farmakoterapija ; Alzheimerova bolest

nije evidentirano