ruski

Simuljacija, fikcija, defikcionalizacija

Već prvi autoričin susret s proznom Harmsovom minijaturnom "antipričom" Plava bilježnica br. 10 (Golubaja tetrad&#8217 ; ; N 10), odvijao se u "aracionalnome" (Druskin) ozračju alogične, antipoetičke i, u biti antimimetičke, Treće cisfinitne logike beskonačnoga nebitka (Tret&#8217 ; ja cisfinitnaja logika beskonečnogo nebytija) "priče" - ARISTOTEL : HARMS = TO : NE/TO. Ovaj "jednostavan oblik" (Jolles) svih Slučajeva (Slučai, 1933-1939), odnosno, cjelokupnoga Harmsova opusa, zahtijevao je promjenu u njezinu poimanju mogućih naracijskih stanja opstojanja - kako fikcionalnog pripovijedanja: Genette [TO] : HARMS [NE/TO] = [DIEGESIS=MIMESIS] : [DIEGESIS&#8800 ; ; MIMESIS], tako i same "logike književnosti" kao "fikcionalnoga ili mimetičkoga roda" (Hamburger). U Harmsovu slučaju - simulirano "fikcionalno pripovijedanje", prizvano tek palimpsestnim obrisima fingirana započinjanja "početka priče" (Aristotel), samopokazuje se kao bitno autodestruktivna funkcija koja do "aracionalne" (Druskin), cisfinitne nultosti razlaže, destruira, "dekonstruira" (Derrida) (soc)realistički mimetički model fikcionalne zbilje (TO=NE/TO). Suvereno subverzivnim aktom Harmsova narativnog suprematizma - "logika književnosti" kao "fikcionalnoga ili mimetičkoga roda" (Hamburger) preobražava se u alogiku književnosti kao defikcionalnoga ili demimetičkoga roda: simulacijom kao tek paracitatnim sjećanjem anamorfoziran, mimetički model fikcionalne zbilje 'osvješćivan' je na način da raspričavanje (defikcionalizacija) fikcionalnog postaje, jest i biva raspričavana fikcija - RASPRIČA ; RASPRIČA kao raspričavana fikcija kao da jest, postaje, opstaje i nestaje kao raspričavanje, a raspričavanje kao da postaje, jest i biva (samo)raspričano.

simulacija; fikcija; defikcionalizacija

nije evidentirano