hrvatski

Citostatici i endokrino liječenje zloćudnih tumora

Citostatici su se u prošlosti gotovo isključivo koristili za liječenje metastatskih tumora ili u situacijama kada lokalni oblici liječenja tumora nisu pokazali zadovoljavajući uspjeh. Ipak, s vremenom je otkrivena važnost ovih lijekova i u terapiji naoko lokaliziranih i kirurški resektabilnih tumora pa se danas koriste u nekoj od faza liječenja kod većine onkoloških bolesnika. Naime, osim citostatske terapije (kemoterapije), u liječenju bolesnika s malignom bolešću veliko značenje imaju kirurška terapija i terapija zračenjem, a uz ove "temeljne" terapijske pristupe sve se više koriste i citokini te tzv. ciljana terapija. Uz ove, etablirane terapijske pristupe, neprestano se istražuju novi citostatici ali i drugi antitumorski lijekovi koji različitim mehanizmima uzrokuju smrt zloćudne stanice. Mnogi od njih nalaze se već i u kliničkim istraživanjima. Od nekih se tako u budućnosti očekuje da inhibiraju angiogenezu u tumoru, od drugih da zamijene funkciju tumor supresorskih gena ili da se pak suprotstave djelovanju aktiviranih onkogena. Citostatici se, osim kod metastatske maligne bolesti u kojoj predstavljaju terapiju izbora, koriste i u drugim indikacijama. Kod lokaliziranih se tumora kemoterapija tako može primijeniti nakon što se lokalnim oblicima liječenja (kiruški zahvat, radioterapija) ne uspije postići izlječenje ili pak kao dio planiranog multimodalnog terapijskog pristupa lokaliziranom tumoru. U potonjem slučaju, upotreba citostatika u kombinaciji sa zračenjem može djelovati poštedno na funkciju pojedinog organa (kao npr. kod tumora larinksa ili gornjih dišnih puteva). Osim toga, kod bolesnika koji se liječe radioterapijom (npr. zbog karcinoma pluća ili cerviksa) citostatici mogu tumor učiniti osjetljivijim na zračenje. Kemoterapija se, nadalje, može primjeniti kao adjuvantna terapija kirurškom liječenju ili zračenju (kod npr. tumora dojke, kolona ili anorektalnog područja) s ciljem izlječenja klinički nezamjetnog, a možda već diseminiranog tumora. Druga terapijska strategija koja pretpostavlja postojanje mikrometastatske bolesti je tzv. neoadjuvantna terapija kod koje se kemoterapija primjenjuje prije kirurškog zahvata. Prednost ovog pristupa je u ranijem izlaganju mikrometastaza citostaticima te u omogućavanju poštednijeg kirurškog zahvata. Osim toga, neoadjuvantnom citostatskom terapijom moguće je &laquo ; in vivo&raquo ; procjeniti njezinu djelotvornost, te ocijeniti postoji li opravdanje za primjenu iste terapije i nakon kirurškog zahvata. Konačno, ako i nije moguće postići izlječenje, kemoterapija se može primjeniti kako bi se olakšali neki simptomi zloćudne bolesti. Bol, gubitak težine i lokalni učinak tumora na okolne strukture neki su od simptoam na koje se može povoljno djelovati palijativnom kemoterapijom.

citostatici, endokrina terapija

nije evidentirano