Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 136401

Evaluacija imunokromatografskog testa u dijagnostici hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom


Globočnik, Tina; Matijević, Ivan; Cvetko, L.; Cebalo, Ljiljana; Cebalo, Karin; Zgorelec, Renata; Baletić, Jagoda; Jelačić, Jasenka; Kosor, Ela; Gotovac, Katja et al.
Evaluacija imunokromatografskog testa u dijagnostici hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom // Simpozij Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom u Hrvatskoj : knjiga sažetaka
Zagreb, 2003. str. 33-34 (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)


Naslov
Evaluacija imunokromatografskog testa u dijagnostici hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom
(Evaluation of immunochromatographic test in the diagnosis of hemorrhagic fever with renal syndrome)

Autori
Globočnik, Tina ; Matijević, Ivan ; Cvetko, L. ; Cebalo, Ljiljana ; Cebalo, Karin ; Zgorelec, Renata ; Baletić, Jagoda ; Jelačić, Jasenka ; Kosor, Ela ; Gotovac, Katja ; Miletić-Medved, Marica ; Rode-Đaković, Oktavija ; Turk, N. ; Milas, Zoran ; Kuzman, Ilija ; Markotić, Alemka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Simpozij Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom u Hrvatskoj : knjiga sažetaka / - Zagreb, 2003, 33-34

Skup
Simpozij Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom u Hrvatskoj

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 28.-29.03.2003

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
HVBS
(HFRS)

Sažetak
Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom (HVBS) je sistemska zoonoza uzrokovana hantavirusima, porodice Bunyaviridae. Glavni uzročnici HVBS-a u Hrvatskoj su Puumala virus (PUUV) i Dobrava virus (DOBV). Nakon epidemije 1995., u Hrvatskoj su se javljali samo sporadični slučajevi, sve do 2002. godine kad se pojavila do sada najveća epidemija HVBS-a. HVBS se pojavio u gotovo cijeloj Hrvatskoj, osim primorja i otoka. Rana dijagnostika HVBS-a može biti teška. Diferencijalno dijagnostički uz sliku hemoragijske dijateze, febrilnih simptoma i afekcije bubrega u obzir dolaze: leptospiroza, akutno zatajenje bubrega druge etiologije, hemolitično-uremični sindrom, infekcija urinarnog trakta, glomerulonefritisi i druge hemoragijske vrućice. Zbog toga je od velike važnosti brza laboratorijska dijagnostika, koja omogućava odgovarajuće zbrinjavanje i pružanje adekvatne suportivne terapije, obzirom da etiološka terapija ne postoji. Točna i brza dijagnostika može utjecati na skraćenje tijeka bolesti i smanjenje smrtnosti. Rutinski serološki testovi koji se danas najčešće koriste u brzoj dijagnostici HVBS-a su enzimski imunotest (ELISA) i test indirektne imunofluorescencije (IFA). Ostali testovi kao neutralizacijski test redukcije plakova (PRNT), lančana reakcija polimeraze (PCR) i dr. koriste se više u istraživačke svrhe i zahtijevaju specijalizirane laboratorije. Tijekom epidemije 2002. godine uveli smo novi petominutni, brzi dijagnostički imunokromatografski test (Point-of-care Puumala and Point-of-care Dobrava, ERILAB, Finska). U testu je kao antigen korišten visoko purificirani nukleokapsidni protein PUUV i DOBV za koji se vežu IgM antitijela iz seruma, plazme ili krvi. Prva evaluacija testa izvedena je na 105 seruma oboljelih od HVBS-a. Obzirom da se rezultati testa ocjenjuju subjektivno, određena je suglasnost interpretacije testa između pet laboratorijskih radnika različitog laboratorijskog iskustva i kretala se između 80 – 100%. Na procjenu je utjecalo i vrijeme očitavanja testa. Iako je proizvođač deklarirao očitavanje rezultata nakon 5 minuta, naša iskustva su pokazala da se najtočniji rezultati dobivaju nakon jednoga sata od izvođenja testa. Određivanje osjetljivosti i specifičnosti testa je u procesu. Prvi rezultati pokazuju da u usporedbi sa standardiziranim ELISA IgM testom, IFA testom i RT-PCR-om, imunokromatografski test pokazuje podudarnost između 75-85%. Testiranje seruma akutnih bolesnika s nekim drugim zoonozama (leptospiroze, borelioze, krpeljni meningoencefalitis) koje se u Hrvatskoj endemski javljaju na istim područjima kao i HVBS, govori o relativno visokoj specifičnosti ovog testa, iako su u oko 10-20% uzoraka vrijednosti granične i zahtijevaju dodatno testiranje. Imunokromatografski test je brz test i koristan kao skrining metoda u diferencijalnoj dijagnostici prema ostalim bolestima. Za definitivnu dijagnozu potrebno je dokazati specifična IgG antitijela u rekonvalescentnom serumu bolesnika nekom od standardnih metoda (ELISA, IFA).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti