hrvatski

Prirodne ektomikorizne zajednice na hrastu lužnjaku (Quercus robur L.) u Posavini

U radu je obrađena problematika ekologije šuma s naglaskom na nizinske šumske ekosustave u Hrvatskoj, odnosno hrast lužnjak kao glavnu vrstu u tim ekosustavima. Prikazana je problematika prirodne obnove tih šuma, zatim problematika mikrobiologije šumskih tala, utjecaj mikroorganizama tla na protok energije i hranjiva u šumskim ekosustavima, te interakcije između korjena i mikroorganizama u rizosferi. Razmatrana su dosadašnja istraživanja mikorize s naglaskom na ektomikorizu, njen utjecaj na razvoj biljaka, razvoj mikorize u nepovoljnim ekološkim prilikama, kao i raznolikost mikoriznih zajednica. Obrađene su različite definicije mikorize, a kao glavni rodovi biljaka na kojima se razvija ektomikoriza navode se Acer, Alnus, Betula, Carpinus, Castanea, Fagus, Quercus, Picea, Pinus, Abies, Populus, Salix, Tilia, Ulmus i dr. Istraživanje prirodnih ektomikoriznih zajednica na hrastu lužnjaku (Quercus robur L.) u Posavini provedena su na pet lokaliteta (Velika Gorica, Bjelovar, Veliki Grđevac, Strizivojna i Županja). Zastupljenost ektomikorize na korjenu hrasta lužnjaka kao i zastupljenost pojedinih morfoloških tipova ektomikorize, utvrđena je pomoću mikroskopa, dok su u stakleniku provedeni pokusi inokulacije sa Hebeloma crustuliniforme i Laccaria bicolor. U stakleniku su također provedeni pokusi sa infektivnim inokulumom tla sa istraživanog područja. Determinacija ektomikoriznih vrsta gljiva vršena je na temelju razvoja plodišta gljiva na pokusnim površinama. U pokusima sa infektivnim inokulumom tla sa istraživanog područja utvrđeno je 9 morfoloških tipova ektomikorize (ECM) na sadnicama hrasta lužnjaka. Neki su tipovi dominirali na svim lokalitetima (smeđi, nerazgranjeni tip 1 ; sjajni, srebrno-bijeli, zakrivljen, djelomično razgranjeni tip 2 i crni, nerazgranjeni tip 3), dok su drugi tipovi dolazili rijetko ili samo u tragovima. Ektomikorizna gljiva Laccaria bicolor inokulirana na sadnice hrasta lužnjaka unaprijedila je rast sadnica u povoljnim ekološkim uvjetima, dok nije imala utjecaja na razvoj sadnica u uvjetima prekomjerne vlažnosti substrata. Utvrđene su veće visine inokuliranih sadnica hrasta lužnjaka za 13% u odnosu na neinokulirane sadnice u normalnim uvjetima vlažnosti substrata. Visine inokuliranih i neinokuliranih sadnica u povoljnim uvjetima vlažnosti substrata bile su oko 50% veće, u odnosu na sadnice u prekomjerno vlažnim uvjetima substrata. Inokulacija ECM gljivom Hebeloma crusutliniforme nije utjecala na rast sadnica hrasta lužnjaka u kontroliranim uvjetima. Ispitivan je infektivni inokulum tla za mikorizu s uzorcima tla iz lužnjakovih šuma na sadnicama crnoga bora. Nije utvrđen veći razvoj ektomikorize pri većim postocima infektivnog inokuluma tla. Utvrđen je razvoj 7 morfoloških tipova ECM na korjenu sadnica crnog bora. Kao i kod hrasta lužnjaka neki tipovi ECM su bili dominantni (tipovi 1, 2, 3 i 4) dok su se drugi javljali samo u tragovima. Istraživanjem je potvrđeno povećanje apsorpcijske površine ECM korjenja sadnica crnog bora, jer su sadnice sa većim postotkom ektomikorize, a manjim ukupnim brojem korjenovih vrhova, bile podjednakih dimenzija, kao i sadnice sa manjim postotkom ektomikorize, a većim ukupnim brojem korjenovih vrhova.

prirodna ektomikoriza; hrast lužnjak; infektivni inokulum tla

nije evidentirano