hrvatski

Arhitektura bez barijera u zgradama za obrazovanje

Osoba s tjelesnim oštećenjem može razviti svoje pune potencijale i ostvariti građanska prava tek ako je sav izgrađeni okoliš prilagođen njezinom nesmetanom kretanju. Mora imati pristup svim javnim zgradama, posebice zgradama za obrazovanje. Od naročite je važnosti za razvoj i socijalizaciju djece i mladeži s tjelesnim oštećenjem da su uključeni u sustav redovnog obrazovanja. Potrebno je osigurati pristupačnost i adekvatne obrazovne programe koji ne isključuju osobe s tjelesnim oštećenjem, već svojom specifičnosti dopunjavaju program i njegovo trajanje. To se odnosi na sve stupnjeve obrazovanja, od predškolskog odgoja do sveučilišnog obrazovanja. Važno je mladima s tjelesnim oštećenjem omogućiti studiranje jer je sveučilišno obrazovanje često jedina mogućnost stjecanja ekonomske neovisnosti i time djelomične socijalne samostalnosti. Metoda pristupa problemu arhitektonskih barijera vrlo je važna. Dosadašnji pristup temeljio se na odstupanju pojedinaca od standardiziranog zdravog korisnika. Teškoće korisnika s tjelesnim oštećenjem nastojalo se smanjiti uvođenjem posebnih elemenata. Takav pristup segregira osobe s oštećenjem (npr. služe se posebnim ulazom). Vijeće Europe u publikaciji "Pristupačnost - načela i smjernice" iz 1993. promiče koncept integrirane pristupačnosti, odnosno načela oblikovanja prema kojem izgrađeni okoliš jednako koriste svi. Pri planiranju i projektiranju se primjenjuju standardi koji zadovoljavaju sve korisnike, uključujući osobe s tjelesnim oštećenjima. "Arhitektura bez barijera u zgradama za obrazovanje" je priručnik za planiranje, programiranje i projektiranje zgrada za obrazovanje kako bi ih mogle koristiti osobe s tjelesnim oštećenjem. Kako prikazi obuhvaćaju različite prostorno-funkcionalne sklopove, primjenjivi su za projektiranje svih javnih prostora. Priručnik je namijenjen korištenju u edukaciji arhitekata, stručnoj praksi i javnom informiranju.

arhitektura; barijere; obrazovanje

nije evidentirano