Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 135144

Utjecaj hemoprotozoona Babesia canis na sustav krvnog zgrušavanja u pasa liječenih imidokarb dipropionatom


Barić Rafaj, Renata
Utjecaj hemoprotozoona Babesia canis na sustav krvnog zgrušavanja u pasa liječenih imidokarb dipropionatom 2003., doktorska disertacija, Veterinarski fakultet, Zagreb


Naslov
Utjecaj hemoprotozoona Babesia canis na sustav krvnog zgrušavanja u pasa liječenih imidokarb dipropionatom
(The influence of hemoprotozoon Babesia canis on the system of coagulation in the dogs treated with imidocarb diprophionat)

Autori
Barić Rafaj, Renata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Veterinarski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
11. 04

Godina
2003

Stranica
173

Mentor
Mrljak, Vladimir

Ključne riječi
Koagulacija; pas; babezioza
(Coagulation; dog; babesiosis)

Sažetak
Babezioza predstavlja sve veći zdravstveni problem pasa Zagrebačke regije, a kao značajan ekonomski i zdravstveni problem prisutna je na području južne Europe. Zadnjih godina sve se veći standardi postavljaju u liječenje malih životinja, a oni uključuju i pretrage sustava zgrušavanja, naročito kod pasa. Istraživanja čimbenika zgrušavanja i odrednica fibrinolitičkog sustava su kod životinja prilično rijetka, a primjena i interpretacija rezultata između različitih laboratorija je otežana radi uporabe različitih reagenasa i standarda. Uz dokazivanje utjecaja babezioze na sustav zgrušavanja krvi u pasa, ovo istraživanje trebalo bi pridonijeti približavanju koagulacijskih pretraga u nekim osnovnim dijelovima rutinskoj veterinarskoj praksi. U pokusu se koristilo 30 zdravih pasa kao kontrolna skupina i 30 pasa sa babeziozom, koja je dijagnosticirana prisustvom parazita u krvnom razmazu. Hemostatske, hematološke i biokemijske odrednice praćene su u kontrolnoj skupini pasa, kao i kod pasa sa babeziozom. Hemostatski testovi izrađeni su u citratnoj plazmi pasa prije terapije Imizolom, te 2., 3., 5., i 10. dan nakon terapije. Protrombinsko vrijeme izmjereno u plazmi pasa sa babeziozom ne razlikuje se značajno od onog izmjerenog u kontrolnoj skupini, dok je u rezultatima mjerenja aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena zabilježen pad 3., 5. i 10. dana mjerenja. Ovakav pomak hemostatske ravnoteže koji vodi aktivnijem zgrušavanju mogući je rezultat djelovanja prokoagulanata nastalim djelovanjem babezija. Također, liza crvenih krvnih stanica oslobađa ADP i membranske fosfolipide, koji imaju prokoagulantno djelovanje. Kod nekoliko pasa sa babeziozom prije terapije zabilježene su vrlo visoke vrijednosti PT i APTT, uz koncentraciju fibrinogena manju od 0.1 g / L. Najvjerojatniji uzrok produljenju PT i APTT je izrazito niska koncentracija fibrinogena. Od mogućih uzroka takvih rezultata potrebno je spomenuti i manjak (potrošnju) čimbenika zgrušavanja, te oštećenja jetrenih stanica, koja prate babeziozu. Koncentracije fibrinogena su u plazmi pasa sa babeziozom tijekom mjerenja povišene, uslijed akutno-faznog odgovora domaćina na invaziju. Snižene aktivnosti AT III finu ravnotežu hemostatskih mehanizama pomiču u korist stvaranja trombina i fibrina, uslijed oslabljenog djelovanja inhibitornih mehanizama. Poluvrijeme života AT III u plazmi pasa je 12 sati. Oštećenja hepatocita u babeziozi mogu prouzročiti smanjenu sintezu AT III, uslijed koje dolazi do pada njegove aktivnosti u plazmi. Hemolitično-uremični sindrom u babeziozi također može biti uzrokom padu aktivnosti AT III. U plazmi pasa sa babeziozom dolazi i do pada aktivnosti drugog inhibitora zgrušavanja krvi, proteina C. Akutna upala u babeziozi može potaknuti pad PC. Promjene u strukturi hemoglobina koje su u babeziozi dokazane pridonose padu PC u babeziozi. U krvi pasa sa babeziozom prije terapije izmjeren je sniženi broj eritrocita, pa padu aktivnosti PC doprinosi i vjerojatno pojačano lučenje eritropoetina kod anemičnih životinja. Broj trombocita kod bolesnih pasa je snižen, a njihov volumen povećan. Pad broja trombocita je najvećim dijelom rezultat sekvestracije u slezeni uslijed hiperplazije retikulo-endotelnog sustava, međutim, ne bi trebalo isključiti ni mogućnost razvoja imune trombopenije, niti mogućnost njihove potrošnje u babeziozi. Hipertermija koja prati babeziozu pridonosi padu broja trombocita. Povećani volumen trombocita upućuje na njihovu aktivaciju, a nastaje uslijed sniženog broja trombocita u cirkulaciji. Dijagnostički pristup DIK-u u pasa podložan je neprestanim promjenama, a mnogi laboratorijski testovi koji se mogu koristiti varijabilni su i vrlo složeni za interpretaciju. U odsutnosti očitovanih krvarenja, laboratorijski testovi neophodni su za dijagnozu. Dobiveni rezultati mjerenja hemostatskih odrednica u pasa sa babeziozom ukazuju na mogućnost razvoja kompenziranog oblika DIK-a (produljeno PT i APTT, snižena koncentracija fibrinogena, snižena aktivnost AT III uz izrazito niski broj trombocita). Klinički znakovi razvoja DIK-a nisu zabilježeni. Rezultati našeg istraživanja upućuju na pojačani oprez pri obradi pacijenata, jer je moguća pojava spontanih krvarenja uslijed jake trombopenije. Na kraju možemo zaključiti da je u babeziozi pasa potrebno obratiti naročitu pažnju na funkciju hemostatskih mehanizama, jer babezioza utječe na pojedine čimbenike sustava zgrušavanja, kao i aktivnost inhibitora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0053336

Ustanove
Veterinarski fakultet, Zagreb