hrvatski

Neuspjesi lokalne anestezije i načini njihova prevladavanja

Stomatološki zahvat trebao bi biti bezbolan i što je moguće manje neugodan za pacijenta. Analgeziju ostvarujemo postupkom anestezije, tj. primjenom određenih farmakoloških pripravaka kojima postižemo reverzibilnu paralizu perifernih osjetnih živaca. U stomatologiji najčešće korišteni lokalni anestetik je lidokain. Oni svoje djelovanje razvijaju na membrani živčanog vlakna gdje prekidaju nastanak i širenje impulsa. U praksi se može dogoditi da očekivani učinak izostane. Uzroci tome mogu biti "na oba kraja šprice". Razlozi od strane pacijenta mogu biti anatomske varijacije kao što su akcesorne inervacije zuba, postojanje anastomoza živaca te nedosljednost lokacija pojedinih foramena među pacijentima. Osim toga različiti patološki razlozi (na primjer postojanje infekta u području aplikacije anestetika) te psihološki razlozi (kao što je strah, uznemirenost, iščekivanje… ) mijenjaju standardne karakteristike tkiva potrebne da bi dani anestetik djelovao. Liječnik neuspjehu pridonosi lošim izborom tehnike i anestetičke otopine, kao i lošim izvođenjem odgovarajuće metode. U cilju prevladavanja neuspjeha najčešće ponavljamo inicijalnu anesteziju. No to ponekad neće biti dovoljno, stoga liječnik treba razmotriti primjenu odgovarajuće alternativne metode. Najčešće korištene su Gow-Gates i Akinosi metoda (kod neuspjele mandibularne anestezija) te intraligamentarna, intraosealna i intrapulpna anestezija. Osim toga, kod uplašenih pojedinaca dovoljan može biti određeni psihološki pristup ili eventualna sedacija (benzodiazepini) prije dentalnog zahvata. Osobiti oprez potreban je kod kardiovaskularnih bolesnika, kada u anestetičkoj otopini koristimo vazokonstriktor. Izbor odgovarajuće otopine ima važnu ulogu kako na uspjeh anestezije tako i na eventualne posljedice.

Analgezija; lokalni anestetici

nije evidentirano