hrvatski

Dihotomije pedagogijske teorije i prakse u promjenama školstva

Rad problematizira nekoliko ključnih pitanja u odnosima pedagogijske teorije i školske prakse za konkretne uvjete današnjeg, postkomunističkog i tranzicijskog stanja u Hrvatskoj. Konstatira se da pitanje odnosa teorije i prakse danas ima sasvim drugačije značenje i sasvim drugačiji kontekst od odnosa teorije i prakse u monističkom socijalno-političkom sustavu. Navode se brojni indikatori za stanje pedagogijske teorije i stanje školske prakse kao i za njihov međusobni odnos. Zaključuje se da je provođenje promjena u školskom sustavu i sustavu odgoja i obrazovanja kritično razdoblje u kojem se bolje nego u drugim situacijama iskazuje stvarni odnos teorije i prakse i stvarni problemi u kvaliteti tog odnosa. Smisao analiziranja kritičnih točaka u odnosima pedagogijske teorije i školske prakse ima smisla ukoliko je uočena potreba njihovog međusobnog usaglašavanja i zajedničke odgovornosti za profesionalni ugled i stanje školstva u konkretnoj situaciji. Autor navodi da se u rješavanju brojnih dihotomija javlja ključni problem kriterija i arbitraže te sustav demokratskih institucija i procedura koje pružaju jamstvo demokratskim i pluralnim opcijama koje nude znanstevnici i praktičari.

pedagogijska teorija i školska praksa; postkomunističko i tranzicijsko stanje u Hrvatskoj; školski sustav

nije evidentirano

engleski

Dichotomies of Pedagogical Theori and Practice in Chaning the School System

Rad problematizira nekoliko ključnih pitanja u odnosima pedagogijske teorije i školske prakse za konkretne uvjete današnjeg, postkomunističkog i tranzicijskog stanja u Hrvatskoj. Konstatira se da pitanje odnosa teorije i prakse danas ima sasvim drugačije značenje i sasvim drugačiji kontekst od odnosa teorije i prakse u monističkom socijalno-političkom sustavu. Navode se brojni indikatori za stanje pedagogijske teorije i stanje školske prakse kao i za njihov međusobni odnos. Zaključuje se da je provođenje promjena u školskom sustavu i sustavu odgoja i obrazovanja kritično razdoblje u kojem se bolje nego u drugim situacijama iskazuje stvarni odnos teorije i prakse i stvarni problemi u kvaliteti tog odnosa. Smisao analiziranja kritičnih točaka u odnosima pedagogijske teorije i školske prakse ima smisla ukoliko je uočena potreba njihovog međusobnog usaglašavanja i zajedničke odgovornosti za profesionalni ugled i stanje školstva u konkretnoj situaciji. Autor navodi da se u rješavanju brojnih dihotomija javlja ključni problem kriterija i arbitraže te sustav demokratskih institucija i procedura koje pružaju jamstvo demokratskim i pluralnim opcijama koje nude znanstevnici i praktičari.

pedagogical theory and school practice; post-communist and transition state in Croatia; school system

nije evidentirano