hrvatski

Perspektive pluralističkog djelovanja Crkve u hrvatskom društvu

U ovom radu autor istražuje perspektive pluralističkog djelovanja Crkve u hrvatskom društvu. Budući da se češće govori o djelovanju Crkve, kao jedinstvenoga subjekta u demokratskom društvu, nego o pluralističkom djelovanju same Crkve u demokratskom društvu, autor u prvom dijelu ovoga rada najprije razrađuje pojam Crkve, odnosno pluralizma općenito, i traži njegove teološke temelje. Te temelje on pronalazi u kršćanskom personalizmu, solidarnosti, supsidijarnosti i općem dobru, kao osnovnim načelima socijalnoga nauka Crkve i dokumenata Drugoga vatikanskoga sabora, koje u prvom dijelu rada posebno razrađuje. U drugom dijelu ovoga rada autor iznosi konkretno stanje u hrvatskom društvu pri čemu izdvaja one negativne osobine sadašnjega hrvatskoga društva koje stoje u neposrednoj uzročno-posljedičnoj vezi s društvenim pluralizmom. Iako se, naime hrvatska država svojim Ustavom opredijelila za pluralističko, demokratsko društvo, a svojim Ugovorima sa Svetom Stolicom Crkvi omogućila slobodno djelovanje na svim društvenim razinama, ovo društvo boluje od tri, za pluralizam ozbiljne bolesti: bipolarnoga antagonizma povezanoga s korupcijom, samo formalnoga višestranačja i društvene apatije. Perspektivu pluralističkoga djelovanja Crkve autor vidi u pluralističkom djelovanju laikata na način da svaki vjernik, na temelju vlastite kršćanske savjesti može o svim društvenim problemima imati vlastitu viziju njihovih rješenja, pa time i pravo na vlastiti način njihova ostvarenja. U tom bi pogledu onda vjernici laici trebali u raznim strankama tako djelovati da te stranke prestanu biti mali pokreti, a postanu stvarni zastupnici konkretnih interesa u društvu. No poteškoću u takvom nastojanju autor vidi i u neskrivenoj sklonosti među crkvenim slojevima prema nekom crkvenom pokretu koji bi se mogao ujediniti s nekim stranačkim i tako ugroziti rečeni pluralizam u svojem razvoju.

Crkva; pluralizam; osoba; sloboda; opće dobro; stranka; pokret

nije evidentirano