hrvatski

Pamćenje u socijalnim dokumentima Ivana Pavla II

Budući da je povijesno pamćenje jedan od bitnih čimbenika društvenih zbivanja, nametnula se potreba prostudirati socijalne enciklike pape Ivana Pavla II. upravo pod vidom uloge povijesnoga zlopamćenja. No kako sam Papa u svojim socijalnim enciklikama tu temu ne obrađuje izrijekom, do određenih zaključaka je moguće doći tek analizom fenomena društvenoga zla, kako je prikazan i opisan i spomenutim enciklikama, odnosno analizom lijekova koji se u njima nude. U tu svrhu autor u prvom dijelu analizira fenomenologiju društvenoga zla, kako je ona prikazana u socijalnim enciklikama Ivana Pavla II., te posebnu pozornost poklanja tezi Ivana Pavla II. da se u korijenu svih društvenih zala krije na neki način: prevlast tehnike nad etikom, stvari nad osobom i materije nad duhom. Na ovoj se razini povijesno pamćenje pokazuje više kao zaborav ljudske iskonske biti, nego kao neki konkretni negativni sadržaj. U drugom dijelu, međutim, u kojem se propitkuje etiologija društvenoga zla, autor u spomenutim enciklikama uočava dva izvora toga zla: prvi je grješna čovjekova narav, a drugi, "grijeh struktura". Ovi izvori, budući da je riječ o grijehu, kao ljudskom činu, ukazuju na čovjekovo slobodno i svjesno opredjeljenje za zlo, više na osobnoj razini, nego na razini društvenih grješnih struktura. Povijesno zlopamćenje se sada ukazuje kod osobnoga čina kao razlog i motiv, a u okviru društvene strukture, kao njezin integralni dio. Naposljetku, u trećem dijelu, autor postavlja pitanje sadržaja povijesnoga pamćenja koji Ivan Pavao II. dodjeljuje ispravno shvaćenom društvenom razvoju i odgovor nalazi - budući da takav razvoj pretpostavlja integralni ljudski razvoj, a to će reći i onaj humani i duhovni - u: a) dostojanstvu ljudske osobe. b) pravednosti oplemenjenoj socijalnom ljubavlju i c) praštanju ujedinjenom s milosrđem.

pamćenje; zlo; grijeh; praštanje; milosrđe; ljubav; razvoj; mir

nije evidentirano