hrvatski

Robinson i Genoveva

U radu se razmatraju pretpostavke koje su morale biti zadovoljene da djela koja u svom izvornom obliku nisu bila namjenjena djeci u kasnijim verzijama postanu dječjim štivom. Analiziraju se dva djela na samom početku hrvatske dječje književnosti: Mlajssi Robinzon Joachima Heinricha Campea preveden na hrvatski 1796. te četiri verzije Genoveve (Antun Josip Knezović iz 1761., Josip Ernest Matijević, 1808., Antun Nagy 1821. i Christopher Schmid 1846.) U literaturi je uočena sličnost između priče o Genovevi i one o Robinsonu. Da bi se vidjelo je li moguće Genovevu smatrati robinzonadom nastoje se utvrditi minimalni uvjeti potrebni da bi neko djelo mogli smatrati robinzonadom. Potom se verzije Genoveve propuštaju kroz analitičko rešeto s različitim stupnjem uspješnosti. Potom se na promjeni sadržaja pojmova "prirode", "Boga" i "roditelja" prisutnim u pojedinim verzijama prate promjene koje su omogućile široko prihvaćanje tih priča kao dječjih priča.

počeci hrvatske dječje književnosti

nije evidentirano