hrvatski

Tranzicija hrvatskog stambenog tržišta

Stanovanje je specifično u smislu egzistencijalne potrebe stanovništva i visoke cijene koštanja. Naime, za stanovanjem kao i za svakim dobrom postoji potreba koja, argumentirana kupovnom moći, postaje potražnja. Međutim, potreba za stanovanjem ne ostaje samo potreba već postaje široki socijalni problem. S druge strane, ako je potreba za stanovanjem argumentirana kupovnom moći, zbog visoke cijene koštanja stana, ne mora značiti da će predstavljati potražnju. Naime, da bi potražnja bila realna, mora postojati sustav financiranja potražnje za stanovanjem. Tranzicijski proces stanogradnje i građevinske industrije u Hrvatskoj rezultirao je dubokim strukturalnim promjenama ponude i potražnje. Na strani ponude, velika državna poduzeća su prošla proces restrukturiranja, a broj novosagrađenih stanova i broj zaposlenih prepolovili su se. Znatan dio postojećeg stambenog fonda je uništen u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i ratnim razaranjima. Na strani potražnje, sustav je izdvajanja za društvenu stanogradnju napušten, stanovi su privatizirani, a prikupljena sredstva uglavnom nisu usmjerena u stanogradnju. Uslijed stabilizacije cijena i pravne nesigurnosti kapital je postao skup, a stambeni krediti nepovoljni i nedostupni prosječnom kupcu. Međutim, unatoč padu ponude i potražnje za stanovanjem, potrebe za stambenim prostorom su porasle. Ratna razaranja djelovala su na smanjenje stambenog fonda i potakla su prognaničko-izbjegličke krize koje su u konačnici rezultirale novim procesom urbanizacije. U takvim uvjetima evidentno postoji potreba za znanstvenom analizom strukturnih promjena ponude i potražnje na stambenom tržištu i istraživačkim doprinosom u pronalaženju mjera ekonomske politike koje će rezultirati formiranjem tržišta stanovanja sposobnim za efikasno alociranje resursa i rješavanje stambene krize

stambeno tržište; stan; rezidencijalna investicija; rast

nije evidentirano