hrvatski

Stigmatizacija (ne)religioznosti

Dva istraživanja religioznosti na prostoru Rijeke, provedena 1988. i 1993. godine, otkrila su znatne razlike u odgovorima na ista pitanja. U kratko je vrijeme u populaciji došlo je do zamjene dominantno nereligioznog identiteta dominantno religioznim. U tekstu su prikazani najznačajniji aspekti ovih promjena i nastoji se odgovoriti na pitanje o njihovim uzrocima. U razdoblju realsocijalizma postojao je stalni latentni ili manifestni sukob državne i crkvene elite. Na samom njegovom početku prevladavao je odnos manifestnog sukoba, začinjen međusobnom stigmatizacijom, dok su kasnije odnosi hijerarhija snošljiviji, a osude su znatno blaže i rjeđe. Na individualnoj razini pak, « ; ; ; nespojivost članstva u SK i religioznosti» ; ; ; ima diskriminirajuće posljedice za društvenu promociju aktivnih vjernika. Unatoč tome, tradicionalno religiozno ponašanje (krštenje, slavljenje velikih blagdana i sl.) prešutno je tolerirano i prošireno u većinskom dijelu istraživane populacije. Društvenim promjenama 90-tih godina u Hrvatskoj se načelno otvaraju mogućnosti slobodnog iskazivanja religioznosti. Akcija novouspostavljene političke elite, porast etničkih sukoba i rat, utječu na to da religioznost postane okosnica « ; ; ; novog» ; ; ; identiteta. Liberalizacija iskazivanja religioznosti i navedeni društveni pritisak manifestiraju se u značajnom povećanju religijske samoidentifikacije, religioznog ponašanja i vjerovanja u istraživanju iz 1993. godine. Detaljnija analiza podataka pokazuje značajnu protuslovnost deklaracije i ponašanja na istraživanom području, što je mogući pokazatelj društvene mimikrije. Istodobno postojanje različitih, često i protuslovnih subidentiteta pokazuje da je religijski identitet u nas još uvijek nestabilan.

stigmatizacija; religijska identifikacija; istraživanje; tradicionalna i aktualna religioznost; identitet; subidentitet

nije evidentirano