hrvatski

Fonetske razlike govornog i čitanog diskursa

Sastavni je dio govornikove kompetencije njegova sposobnost da svoj fonetski izlaz u proizvodnji govora usklađuje s komunikacijskim zahtjevima određene govorne situacije. Isto tako slušatelju njegova govorna kompetencija omogućuje da u govornom ulazu otkriva one fonetske elemente koji su određeni komunikacijskim specifičnostima. Takve su razlike u govornom signalu uvjetovane komunikacijskim kontekstom nazivaju diskursnim razlikama ili različitim govornim stilovima. U ovom se radu traži odgovor na pitanje koji su to fonetski parametri po kojima se neki govor može označiti kao spontan ili razgovorni, a drugi kao formalan, pripremljen ili čitan. Ispitanici su najprije spontano razgovarali, a zatim je svaki nakon što je njihov razgovor tekstualiziran pročitao svoj dio razgovora. U oba je uvjeta govor ispitanika snimljen na magnetofon te je na osnovi analize ustanovljeno: 1) da je u odnosu na čitani tekst broj praznih stanki i njihovo ukupno trajanje u spontanom govoru veće a distribucija drugačija, 2) da je prosječno trajanje glasova u spontanom govoru kraće ali da nema razlike u varijabilitetu njihovog trajajnja, 3) da postoje razlike u učestalosti uporabe silaznih i uzlaznih intonacijskih oblika u izjavnim rečenicama i u pitanjima u ove dvije vrste diskursa, te 4) da slušači u testu prepoznavanja samo na osnovi fonetskih parametara mogu točno svrstati izdvojene izričaje u spontani govor ili čitani tekst u 63%, a u testu razlikovanja u 83% slučajeva.

govorni diskurs; čitani diskurs; tempo govora; varijabilitet trajanja glasnika

nije evidentirano