hrvatski

Tribalna stigma i nacionalizam

Tijekom 90-ih godina 20. stoljeća bili smo na prostoru bivše Jugoslavije sudionici tzv. povijesnog vremena koje je, za razliku od pukog prirodnog (fizikalnog) vremena, bogato događajima. To je bilo vrijeme provale barbarizma, primitivne rodovsko-plemenske svijesti, kada je odlučujući kriterij za ocjenu pojedinca postalo pravo ili pretpostavljeno krvno srodstvo. Ključna je postala ideologija podrijetla. Kao posljedica ideologije podrijetla i, dakako, rata došlo je do stigmatizacije manjinskih etničkih skupina (npr. Srba u Hrvatskoj, Hrvata u Srbiji) u državama koje su involvirane u ratne sukobe.. Zbog toga je bivša Jugoslavija bila prirodni laboratorij za proučavanje tribalne (plemenske) stigme. Devedesete godine prošlog stoljeća ostat će upamćene kao godine mržnje, nepovjerenja i netolerancije, raspada čitavog sustava vrijednosti ; to su godine kada je nenormalno postalo normalno, a normalno nenormalno, kada je istina postala laž, a laž istina. Zbog toga se može govoriti o nacionalističkom ludilu. Nacionalizam se još jednom pokazao kao najdestruktivnija sila i najmoćnija ideologija u 20. stoljeću. Izmanipulirane mase bile su materijal čija se svijest oblikovala uz pomoć moćne propagandne mašinerije, napose televizije po ukusu i željama njenih gospodara. Oni koji su se nastojali emancipirati iz te i takve mase platili su odgovarajuću cijenu. Stigmatizirani su kao izdajnici. Destigmatizacija etničkih manjina u državama koje su nastale na tlu bivše Jugoslavije jedna je od osnovnih pretpostavki za kakvu-takvu normalizaciju prilika i priključenje tih država Europskoj uniji.

tribalna stigma; ideologija podrijetla; nacionalizam; destigmatizacija

nije evidentirano