hrvatski

Hrvatski nacionalni identitet i društvene elite

Autor započinje raspravom o odnosu pojma identitet spram tri srodna pojma: subjekt, individua i persona. Dok tri susjedna pojma određuju tek infrastrukturnu mrežu, identitetom se uspostavlja simbolična predodžba o cjelovitu opstanku društvena sudionika. Nacionalna identifikacija, pak, nezamisliva je bez modernosti. Stabilnost autonomije nacije kao subjekta konstituira se kroz nekoliko procesa: tendencija samostalnoj državi, inidividualizacija, oblikovanje autonomne tehničke strukture, urbanizacija, te oblikovanje autonomnog institucionalnog sklopa. Hrvatske posebnosti omeđile su i mogućnosti hrvatskih (malobrojnih) elita. Premda je ponašanje rentijerskog političkog sektora u razdoblju postnacionalne modernizacije blisko modernizacijskom predlošku "odozgo", nacija ipak ima kakvoću mjerodavne modernizacijske adrese. Razlog je tomu u neodvojivosti simboličnog spoja (raznovrsnih) uspjeha i obveza u svijetu života koji djeluje u kulturnoj osnovi nacionalnog identiteta. Kao svojevrstan društveni pokret s korijenom u kulturi života, nacija je upućena na praksu obzirna razvitka kao na strategijsko uporište u oblikovanju primjerene alternative.

nacionalni identitet, društvene elite

nije evidentirano