hrvatski

Individualne razlike i stilovi samopredstavljanja

U radu se istražuje i objašnjava samopredstavljanje kao oblik socijalnog ponašanja kojim ljudi nastoje utjecati na svoj javni izgled i dojmove što ih drugi stvaraju o njima. Nastoji se u prvom redu empirijski provjeriti stvarna povezanost pojedinih načina samopredstavljanja te istražiti njihovu strukturiranost u pogledu postojanja nadređenih stilova samopredstavljanja. Ispitivani načini samopredstavljanja su samoisticanje, umiljavanje, predstavljanje uzora, korištenja izgovora, korištenje opravdanja te samohendikepiranje za čije mjerenje su u istraživanju konstruirani prikladni instrumenti. Pored toga nastoji se ispitati u kojoj je mjeri iskazivanje stilova samopredstavljanja izravno ili posredno povezano i određeno pojedinim obilježjima osobe. Cjelokupno istraživanje je organizirano u nekoliko faza a konačni rezultati koji su izloženi u ovom radu prikupljeni su ispitivanjem 716 ispitanika, među kojima je 515 učenika različitih srednjih škola u Republici Hrvatskoj te 201 student psihologije. Obrada podataka je izvršena na uzorku od 670 ispitanika za koje su prikupljeni cjeloviti podaci. Načini samopredstavljanja mjereni su skalama konstruiranim za potrebe ovog rada a ostale zahvaćene varijable operacionalizirane se preko već postojećih instrumenata, što je uključivalo mjerenje konceptualno i hijerarhijski raznovrsnih obilježja osobe. Dobiveni rezultati svjedoče kako je moguće zadovoljavajuće operacionalizirati različite taktike samopredstavljanja čija je utvrđena povezanost takva da se većinom uklapa u postojeća teorijska razmatranja. Utvrđeni rezultati o većoj relativnoj sličnosti umiljavanja i samoisticanja kao načina samopredstavljanja predstavljanju empirijski vrijedne rezultate i svjedoče kako se ove dvije taktike u nizu obilježja razlikuju od treće zahvaćene asertivne taktike samopredstavljanja, predstavljanje sebe uzorom drugima, za što je do sada bilo samo teorijskih naznaka. Rezultati izloženi u ovom radu potvrđuju opravdanost razmatranja samopredstavljanja kao hijerarhijski strukturiranog ponašanja u kojem se mogu prepoznati temeljniji oblici ponašanja imenovani kao stilovi samopredstavljanja. Rezultati utvrđivanja povezanosti razlika u nizu obilježja s iskazivanjem stilova samopredstavljanja daju jasniji uvid narav samopredstavljačkog ponašanja te svjedoče da je moguće, pored značajki situacije, interakcijskog partnera i slično, korištenje stilova samopredstavljanja objašnjavati i trajnijim obilježjima osobe. Dobiveni rezultati o povezanosti obilježja pojedinca i korištenja stilova samopredstavljanja imaju zadovoljavajuće objašnjenje unutar teorijskih razmatranja procesa samopredstavljanja. U radu se pokušavaju naznačiti i pojedini problemi koji su evidentno prisutni u ovom području istraživanja a koje treba svakako razmotriti kako bi se moglo cjelovitije razumjeti te točnije objasniti samopredstavljačko ponašanje.

samopredstavljanje; taktike i stilovi samopredstavljanja; ličnost; socijalno ponašanje; instrumenti za mjerenje samopredstavljanja; samoisticanje; umiljavanje; predstavljanje uzora; opravdanja; izgovori; samohendikepiranje; image; reputacija

nije evidentirano