Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 130557

Koprivnica na razmeđi epoha (1765.-1870.)


Petrić, Hrvoje
Koprivnica na razmeđi epoha (1765.-1870.), Koprivnica ; Zagreb: Meridijani (Nakladna kuća dr. Feletar), 2000 (monografija)


Naslov
Koprivnica na razmeđi epoha (1765.-1870.)
(History of Koprivnica - Period 1765-1870.)

Autori
Petrić, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Meridijani (Nakladna kuća dr. Feletar)

Grad
Koprivnica ; Zagreb

Godina
2000

Stranica
92

ISBN
953-6235-54-4

Ključne riječi
Koprivnica; demografski razvoj; gospodarstvo; kulturna povijest; povijest
(Koprivnica; demograph development; economy; cultural history; history)

Sažetak
Ovaj tekst je pokušaj pregleda osnovnih smjernica povijesnog razvitka grada Koprivnice u razdoblju od sredine 18. stoljeća do dolaska željezničke pruge. Tekst sadrži prikaz i analizu razvoja grada Koprivnice u tom periodu kada Koprivnica ponovo živi potpunim građanskim životom. Analizirani su svi bitniji elementi relevantni za poznavanje grada u ovom razdoblju koje je prethodilo znatnijoj modernizaciji Koprivnice na kraju 19. i početku 20. stoljeća. U tekstu su sadržani geografski elementi sa položajem, demografski razvoj grada, urbanističko širenje i graditeljstvo, gospodarski razvitak te osnovne osobine prosvjetnog, vjerskog, kulturnog i društvenog života grada. Koprivnica je od 1765. do 1870. godine doživljavala duboke unutarnje promjene. Godine 1765. dolazi do odlaska vojne uprave iz grada te Koprivnica postaje civilnim gradom koji se gotovo nesputano mogao dalje razvijati. Na početku teksta u najkraćim crtama spomenuti su osnovni geografski elementi razvoja i položaj Koprivnice. Osnovni demografski tokovi obrađeni su za staru gradsku jezgru ili utvrdu, novu gradsku jezgru ili podgrađe i ondašnja prigradska naselja na temelju raspoloživih podataka. Grad se u razdoblju do 1870. godine širi i raste broj kuća, od 556 kuća 1769. godine do 959 kuća 1869. godine. Uz to raste i broj stanovnika od 2589 stanovnika 1769. godine na 5684 stanovnika 1869. godine. Uz to dolazi do promjene stanovništva u utvrdi, jer prema analizi prezimena nestaje 92% prezimena, a novih je 91%. Grad se širi ne samo prirodnim prirastom nego i imigracijom. Prema analizi prezimena može se vidjeti da je Koprivnicu naselilo ne samo pučanstvo iz okolnih seoskih naselja nego i stanovništvo iz raznih dijelova Hrvatske, Bosne, Srijema itd. Posebnu su skupinu činili pravoslavni trgovci u drugoj polovici 18. stoljeća i kasnije Židovi. Koprivničko se stanovništvo sastojalo iz nekoliko društvenih slojeva: kmetova, slobodnih seljaka, građana i plemića. Koprivnica je krajem XVIII. stoljeća bila na trećem mjestu po broju stanovnika, obitelji i kuća u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Više stanovnika, kuća i obitelji su imali jedino Rijeka i Varaždin, a manje Gradec, Zagreb, Bakar, Karlovac, Križevci i Požega. Za prostorni razvitak grada jedna od bitnih novina je bila razgraničenje između Koprivnice i vojnog područja koje je završeno 1769. godine. U prostornom pogledu, prema tom razgraničenju, grad je bio okružen svojim područjem, a u blizini grada, osim predgrađa, postojao je i predio feudalnih posjeda do 1848. godine. Grad Koprivnica se sastojao od utvrde, podgrađa i predgrađa odnosno prigradskih naselja Banovec, Brežanec, Dubovec, Miklinovec, Bregi, Herešin, Starigrad itd. Posebno je za ovo razdoblje povijesti grada karakteristično ispunjavanje slobodnog prostora, tj. kompletiranje gradskih dijelova kojih je izgradnja počela ranije, ali i izlazak prvih javnih zgrada iz utvrde u podgrađe koje je preuzelo funkciju središta grada (npr. škola je u podgrađu sagrađena 1856. godine itd.). Nakon podizanja prvih objekata javne namjene u izvantvrđavnom prostoru dolazi do brze smjene građevina u tom dijelu grada. Stariji, skromniji barokni stambeni i trgovački objekti se ruše, a zamjenjuje ih historicistička arhitektura kda novo središte grada poprima današnji izgled. Od godine 1862. započelo je raskopavanje gradskih bedema, koje nikad nije do kraja dovršeno. Godine 1863. zasađen je najstariji dio budućeg gradskog parka na prostoru dijela bivših opkopa oko utvrde. Upravo je rušenje starih bedema uz izgradnju pruge Zagreb-Koprivnica-Budimpešta 1869. godine bilo odlučujući faktor u prostornom razvitku grada. Tadašnja prvobitna rasvjeta je bila petrolejska, a kasnije je zamjenjena plinskom, a sve je to utjecalo na promjenu načina života u gradu. Osobito je značajno da u poljoprivrednoj proizvodnji dolazi do bitnijih inovacija, uvođenjem poglavito krumpira i kukuruza te jačanjem stočarstva poglavito konjogojstva. Grade se i nove, makadamske tvrde ceste, od druge polovice 18. stoljeća, te je Koprivnica do sredine 19. stoljeća bila povezana modernijim cestama sa svim okolnim većim središtima. Za prometno povezivanje je bilo najznačajnije dovođenje željeznice do grada 1869. godine. Sve je to omogućilo jači razvitak trgovine, gostioničarstva i hotelijerstva. Grad je imao razvijene i dobro regulirane sajmove na kojima su gradski i vanjski majstori nudili proizvode. Cehovi su bili važna gospodarska značajka Koprivnice od 1765. do 1870. godine, a primjerice 1846. godine bilo je u gradu evidentirano 130 majstora, koji su uglavnom bili smješteni izvan utvrde. Uz cehove u gradu i predgrađima se razvijaju pivovara, svilogojstvo, mlinarstvo, komunalna klaonica, solana, proizvodnja cigle i crijepa, rudarstvo i bankarstvo, što potvrđuje postepeni razvitak manufaktura, rane industrije, rudarstva i bankarstva u gradu. Mnogi dijelovi Koprivnice zadržali su karakter agrarnih naselja, a to se posebice odnosi na koprivnička predgrađa (Brežanec, Miklinovec, Dubovec, Banovec, Bregi i druga) koja su imala sve značajke ruralnih naselja te je u njima bilo najviše seoske arhitekture. Na drugoj strani, nova gradska jezgra u podgrađu izvan utvrde imala je urbani karakter koji je potpuno izgrađen u drugoj polovici 19. stoljeća. U utvrdi tj. staroj gradskoj jezgri izgrađeno je više objekata javne namjene, ali od druge polovice 19. stoljeća oni se grade izvan tvrđave, u podgrađu, u povijesnim stilovima koji su prevagnuli nad starijim graditeljskim nasljeđem ovog dijela Koprivnice. Od sakralnih objekata spominju se: župna crkva Sv. Nikole, franjevačka crkva i samostan Sv. Antuna Padovanskog, pravoslavna crkva Sv. Trojice te niz manjih, uglavnom drvenih kapela, smještenih u podgrađu ili u prigradskim naseljima, a uz mnoge od njih bila su ranija groblja, koja su u drugoj polovici 19. stoljeća ujedinjena na današnjem gradskom groblju kod kapele Sv. Duha, uz cestu prema Varaždinu. Gospodarski razvitak, znatan porast stanovništva, bolji uvjeti života i drugi čimbenici utjecali su da je u gradu bio razvijen društveni život. U 19. stoljeću se osniva Purgerski kor (prvi se puta spominje 1809.), kazališno društvo (1837.), limena glazba (1841.) kasino (1846.), narodna čitaonica (1867.). Godine 1856. organizira se prva muzejska izložba, a više je Koprivničana članovima, suradnicima ili povjerenicima Hrvatskog arheološkog društva i Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, te drugih institucija. Osim toga u gradu djeluje od prije pošta, ljekarnica, te razvijena zdravstvena služba, prvobitno smještena u hospitalu kraj župne crkve, a od 1875. godine u novoj bolnici. Koprivnica je imala organizirano školstvo u okviru pučke škole koja se nalazila prvo u jednoj kući u utvrdi, pa u oružani, u staroj gradskoj vijećnici, zatim u jednoj građanskoj kući, te na još nekim lokacijama, da bi se 1856. godine preselila u novu zgradu (današnja gradska vijećnica). U obrazovanju je bila velika uloga Franjevaca koji su sredinom 18. stoljeća organizirali studij filozofije, 1766/67. i 1807. godine studij moralne teologije, a 1775-1778, 1780-1782, 1811, 1819. i 1820. godine studij govorništva. Na kraju možemo reći da je razdoblje od 1765. do 1870. godine imalo veliku ulogu u protomodernizacijskim procesima jer grad ne samo da gospodarski jača, nego se u njemu razvija sve bogatiji društveni život, a također se značajno prostorno širi uz osjetno povećanje broja stanovnika. Prema tome može se reći da se Koprivnica razvijala kao važno obrtničko-trgovačko središte na području sjeverozapadne Hrvatske, te da je veći dio svoje pripreme za kasniju ubrzanu modernizaciju, obavila u razdoblju od 1765. do 1870. godine, kao u jednom od najvažnijih perioda u razvitku grada.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest



POVEZANOST RADA


Profili:

Avatar Url Hrvoje Petrić (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Petrić, Hrvoje
Koprivnica na razmeđi epoha (1765.-1870.), Koprivnica ; Zagreb: Meridijani (Nakladna kuća dr. Feletar), 2000 (monografija)
Petrić, H. (2000) Koprivnica na razmeđi epoha (1765.-1870.). Koprivnica ; Zagreb, Meridijani (Nakladna kuća dr. Feletar).
@book{book, author = {Petri\'{c}, H.}, year = {2000}, pages = {92}, keywords = {Koprivnica, demograph development, economy, cultural history, history}, isbn = {953-6235-54-4}, title = {History of Koprivnica - Period 1765-1870.}, keyword = {Koprivnica, demograph development, economy, cultural history, history}, publisher = {Meridijani (Nakladna ku\'{c}a dr. Feletar)}, publisherplace = {Koprivnica ; Zagreb} }