hrvatski

Utjecaj dizajna i proizvodnje namještaja na prirodni okoliš

Cilj je ovog rada privući pažnju i raspraviti o određenim vezama između procesa dizajniranja i proizvodnje namještaja, te socio-ekoloških sustava. Važnost dizajna u svijetu je velika i stalno raste, što se dokazuje novim granama u području metodologije dizajna i industrijskih oblika.. U metodi rada skrenuta je pozornost kao prvo elementima dizajna koji su važni s obzirom na kvalitetu modela i primjenjeno riješenje, a potom se metodološki govori o specifičnim opasnostima koje dolaze iz ili su povezane s procesima proizvodnje namještaja i njegove uporabe. Provedena je i analiza odnosa između socio-ekoloških pretpostavki u kontekstu zahtjeva konstrukcije dizajna i utilitarno-radnih uvjeta. Opisani su faktori koji imaju utjecaj na odnose koji se pojavljuju između procesa proizvodnje nameštaja i zaštite okoliša. To su prije svega dizajnerska riješenja i materijali primjenjeni za vrijeme procesa izrade proizvoda i kvaliteta tehnologije. Dvije su važne grupe problema vezane uz proizvodnju namještaja: prvo, osiguranje odgovarajućih količina kvalitetne sirovine, i drugo, odstranjivanje priličnih količina nusproizvoda dobivenih tijekom uzastopnih faza proizvodnje namještaja. Nedobrodošli sa stanovišta okolišne zaštite, a karakterizirani različitim stupnjevima štetnosti, nusproizvodi nastaju tijekom tri stupnja proizvodnje: 1. za vrijeme procesa proizvodnje namještaja, 2. za vrijeme utilizacije namještaja, 3. nakon procesa utilizacije (problem iskorištenog namještaja). Dati su i rezultati emisije formaldehida iz materijala rabljenih za proizvodnju dijelova namještaja i to korpusnog i ojastučenog. Metoda korištena u radu je tzv. perforatorska metoda koja je općenito prihvaćena i omogućuje brzo određivanje emisijske klase. Sloj ljepila i sloj furnira završnog tipa povećavaju emisiju toksičnih spojeva kako u slučaju iverice tipa E1, tako i E2. Odstranjenje furnira zajedno s ljepilnim vezivom smanjili su emisiju: u slučaju ploče tipa E1 do 0,1 CH2O/m3, a za E2 do 0,43 mg. To znači, da kvalitet kako ljepila, tako i furnira utjeće na intenzitet emisije formaldehida iz dijelova namještaja u atmosferu. U proizvodnji ojastučenog namještaja primjenjeni materijali emitirali su slijedeće količine formaldehida: - tkanina za jastučenje, 100% pamuk - 0,07 mg/m3; - tkanina za jastučenje, 100% pamuk EM "end-use finish" - 0,58 mg/m3; - materijali za punjenje su pokazali ˘0˘% emisije formaldehida. Materijali rabljeni u industriji namještaja bolji su iz godine u godinu s obzirom na količinu formaldehida emitiranih u atmosferu .. Samo 31% ispitivanog od 1992 do 1993 je ispuštalo manje od 0,05 mg/m3 ovog spoja, tj. bilo u skladu zahtjeva norme. Istraživanja izvedena 1996. su pokazala da je 87% ispitivanog namještaja ispuštalo manje od 0,05 mg/m3 formaldehida u zrak. Samo 4% ispitivanog namještaja je ispuštalo količine formaldehida koje su prelazile standard. Stoga se može zaključiti, da su materijali rabljeni u industriji namještaja neškodljivi po okoliš. S druge strane, vrlo malo studija je provedeno o opasnostima po okoliš za vrijeme postupaka proizvodnje namještaja. Nema podataka o količini takvih nusproizvoda kao što su: piljevina, prašine, količine tehnoloških voda ispuštenih u rijeke i ostale vodene rezervoare, te o količinam arazrijeđivača i ostalih raspršivih tvari ispuštenih u atmosferu. U zaključcima rada važno je istaći da su najvažnije metode dizajniranja namještaja, a zatim načini njegove proizvodnje. Dizajneri, bez obzira što imaju duboko i široko znanje na području umjetnosti i tehnike, trebaju pri dizajniranju namještja uzeti slijedeće u obzir: - društvene i ekonomske aspekte, tj. znanje o potrebama i očekivanjima ljudi, kulturnim trendovima, te trenutnim resursima društva; - prirodne aspekte, koji sadrže dobro znanje o ljudskom tijelu, npr. antropometričke i fiziološke podatke i ekološke zahtjeve. Takvo se znanje može utilizirati na zadovoljavajući način samo ako se dizajnerski proces podijeli s dobro odabranim timovima, a ne da ga rade individualni dizajneri. Nezavisno o znanju i iskustvu, potrebno je imati pristup potpunoj informaciji što se tiče trenutnih trendova i podataka za primjenu u konkretnim riješenjima. Jedan drugi element je važan sa stanovišta socio-ekoloških pretpostavki: primijenjeni sustav proizvodnje namještaja. Upotrijebljeni tehnološki procesi bi se trebali organizirati na način koji ne bi dozvolio kontaminiranje atmosfere s prekomjernim količinama razrijeđivača, niti bi dozvolio ispuštanje otpada ljepila, boja, lakova, buke, koja može također imati vrlo negativan utjecaj na okoliš. Drugi problem je utilizacija rabljenog namještaja. Dosad je najčešći način bio odbacivanje starog nmaještaja i odlaganje u kontejnere smeča. To je posebno teško u velikim gradovima gdje lokalne kompanije koje uklanjaju smeče imaju mnoge probleme. Stoga je potrebno izraditi sustav koji bi pomogao u riješavanju tog problema. Ovaj sustav bi sadržavao slijedeće elemente: - prekrajanje i obnova iskorištenog namještaja s ciljem da ih se učini još uvijek iskoristivim; - uzimanje dijelova materijala od starog namještaja zbog ponovne uporabe.

dizajn; zaštita okoliša; proizvodnja namještaja; slobodni formaldehid

nije evidentirano