hrvatski

Karikature i slikarstvo Ive Režeka

U radu je obrađena do sada zaboravljena suradnja Ive Režeka (Varaždin 22. svibnja 1898. - Zagreb, 2. rujna 1979.) u humorističkim i ilustriranim tjednicima Šišmiš (1915-16), Ilustrovani list (1916. i 1918.) i Koprive (1919-20). Karikature i ilustracije koje su tada objavljene doprinos su poznavanju likovnog sazrijevanja Ive Režeka tijekom školovanja u Zagrebu i Pragu. U Koprivama je Režek surađivao u dva navrata: prvi put 1919. i 1920. godine u vrijeme studiranja na likovnoj akademiji u Pragu, a drugi put u dužem razdoblju između 1934. i 1940. godine. Karikature koje je objavio tijekom 1919. i 1920. godine u izrazu se potpuno razlikuju od karikatura iz druge faze suradnje u Koprivama. Od početka nove faze suradnje (1934.) objavljivao je karikature na naslovnicama. Njegove karikature pokazuju izrazitu socijalnu osjetljivost te nije nimalo neobično da u karikaturalnom izrazu grotesknost likova podsjeća na Georga Grosza. Osim što karikaturama zabavlja čitaoce, Režek istodobno šalje poruku, a ponekad djeluje zastrašujuće i tragično. Njegove karikature bile su uvjerljivi komentari društvene i političke zbilje. Režek je na karikaturama već 1934. godine komentirao Musolinijeve i Hitlerove postupke. Neke od tih karikatura tada je prenosio njemački Simplicissimus i tisak u Češkoj, a mnoge ni danas nisu izgubile na uvjerljivosti. Istodobno izvrsno snalaženje u temama iz međunarodne politike kao i duhovite reakcije na lokalna politička zbivanja te događanja iz sfere kulture - čine ga jednim od najsvestranijih hrvatskih karikaturista i to ne samo u jednom segmentu kao što je to politička karikatura, nego gotovo u svim temama (1934. godine Režeku je česta tema sport). Osim toga, rijetki su karikaturisti koji su se poput Režeka podjednako dobro izražavali u situacijskim i portretnim karikaturama. Ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata, Režek je počeo objavljivati u Kerempuhu, pokrenutom 1946. godine. Karikature u Kerempuhu u izrazu se nisu razlikovale od karikatura u Koprivama. Sačuvane Režekove karikature u Gradskom muzeju u Varaždinu prilog su tezi da tek otisnuta karikatura pruža konačan izgled karikature. Na poleđini karikature crtane tušem, Režek je u mjerilu 1:1 načinio upute za tisak s obojanim površinama i nazivima boja i načinu na koji trebaju biti otisnute. To je postupak koji je u ono vrijeme bio uobičajen, a iz njega je vidljivo da crno-bijeli crtež u tušu ne odgovara autorovoj nakani u cijelosti. Iz sačuvanog materijala vidimo kako odabir i raspored boja utječe na konačni izgled pa time i izraz karikature, a osim toga na crtežu najčešće nije sačuvan tekst karikature, bez kojeg je karikatura često nerazumljiva. Režek je u karikaturama izražavao izrazitu ekspresivnost unutar stilizacije koja je oblike i figure svodila na elementarna svojstva. Nakon nekoliko poslijeratnih godina napustio je aktivno bavljenje karikaturom. U slikarstvu je nakon neoklasicističkog pariškog razdoblja varirao realistički način prikazivanja, bez značajnijih promjena i oscilacija. Dok kod nekih slikara dolazi od ispreplitanja i povezivanja karikature i slikarstva u nerazdvojnu cjelinu (primjer Antuna Motike), praćenje Režekova razmjerno dugotrajnog aktivnog bavljenja karikaturom ukazuje na sve veće udaljavanje karikaturnog od slikarskog izraza. Poznavanje karikatura Ive Režeka omogućava potpuniji uvid u njegov humanistički svjetonazor i olakšava sagledavanje stvaralačkih postupaka kojima Režek stvarnost prenosi u likovni medij. Lapidarnošću izraza, univerzalnim humanističkim temama koje su i današnjoj publici razumljive (i izvan lokalnih okvira) te velikim opusom karikatura sa zanemarivim oscilacijama, Režekove karikature u međuratnom razdoblju nesumnjivo predstavljaju jedan od vrhunaca karikature u Hrvatskoj.

karikatura; crtež; Ivo Režek; humorističko-satirički tisak; portret

nije evidentirano