hrvatski

Pomoćni glagoli u ranome dječjem jeziku

Pojava pomoćnih glagola pokazatelj je jedne od prvih prekretnica u ranome sintaktičkome razvoju. Pomoćni glagoli u hrvatskome jeziku služe kao dopuna glavnome glagolu, odnosno rabe se pri tvorbi složenih glagolskih vremena, a ovisno o tome jesu li dio imenskog ili glagolskog predikata ostvaruju se kao sponski ili pomoćni glagoli. Kao dio glagolskog ili imenskog predikata, pomoćni se glagoli uglavnom pojavljuju u nenaglašenome obliku, dok rjeđa uporaba naglašenih oblika ima funkciju pojačavanja značenja glavnoga glagola (npr., "Ja jesam dobra."). Oblici pomoćnoga glagola biti u dječjim se iskazima uglavnom nalaze ranije no oblici pomoćnoga glagola htjeti. Cilj je ovoga rada utvrditi vrijeme pojavljivanja, čestotnost i funkciju različitih oblika pomoćnih glagola biti i htjeti u početnim fazama usvajanja materinskoga jezika. Rani jezični razvoj djevojčice uredna razvoja sustavno je praćen u dobnome rasponu od 1, 4 do 2, 5 godina. Analizirani su iskazi snimljeni u različitim svakodnevnim situacijama, u vremenskih razmacima od 1 do 2 tjedna. Prikupljen uzorak spontanih iskaza transkribiran je prema načelima CHILDES-a, a pri analizi djetetovih iskaza pozornost je usmjerena kako na način ovladavanja pomoćnim glagolima tako i na ulogu sugovornika u usvajanju različitih oblika pomoćnih glagola.

pomoćni glagoli biti i htjeti; vrijeme pojavljivanja; funkcija i čestotnost pomoćnih glagola

nije evidentirano