hrvatski

Ivan Mažuranić, liberalne reforme Hrvatskog sabora 1873-1880. i srpska elita u Hrvatskoj

Reformski zakoni donijeti u Hrvatskom saboru u razdoblju upravljanja bana Ivana Mažuranića 1873-1880. bili su vrhunac modernizacijskog procesa u Hrvatskoj. Najznačajniji od tih zakona odnosili su se na upravu i sudstvo (ustroj vlasti i građanska i politička prava) te naobrazbe. Te su reforme po svojim osnovnim obilježjima bile dio europskih modernizacijskih procesa te, su uz određeno kašnjenje i ograničenosti, konačno vezale proces izgradnje modernog vida hrvatske državnopravne subjektiviranosti uz moderne europske vrijednosti dajući unutarnjem ustroju hrvatske autonomije moderni europski identitet. Mažuranićeve je reforme moguće je promatrati kao svjesni i razmjerno sustavni projekt ubrzane modernizacije. U tom je svjetlu iz zakonodavne djelatnosti Mažuranićevog razdoblja moguće orijentaciono rekonstruirati i višestupanjsko programsko usmjerenje određeno po utjecajima (prvenstveno, njemačka doktrina i austrijsko zakonodavstvo - koje je pak preuzimalo utjecaje njemačkog i francuskog zakonodavstva i doktrine) te po ciljevima i odnosima. Viši ciljevi modernizacije pretpostavljali su ispunjenje nižih, a bili su određeni odnosom prema okolini. Ti su ciljevi bili: 1) ostvarenje teritorijalne cjelovitosti hrvatskih zemalja, izgradnja modernih institucija i modernog hrvatskog (pravno)kulturnog i političkog identiteta i temelja uspješnog gospodarstva ; 2) podizanje ukupnih razvojnih mogućnosti Hrvatske ; 3) proširenje i učvršćenje hrvatske posebnosti (državnopravni identitet) u odnosu na Ugarsku i Habsburšku monarhiju, a zatim i u odnosu na ostale europske zemlje ; 4) uključenje Hrvatske kao zemlje sa izgrađenom modernom (pravno)kulturnom i političkom osobnošću i razvijenom gospodarskom podlogom među "civilizirane europske narode". Mažuranić je u provođenju reformi nastavio svoju suradnju sa Srbima koja je počivala na stavu o posebnom etničkom i kulturnom, ali ne i političkom identitetu Srba u Hrvatskoj. U poduzimanju i provedbi reformi sudjelovali su i podršku davali srpski političari te upravni i sudski službenici i zastupnici. Posebno pitanje bila je reforma školstva u sklopu koje se je kao dio opreke između laičke i konfesionalne prirode školstva po prvi puta u širem vidu pojavio hrvatsko-srpski spor. Taj je spor uz osnovno pitanje o posebnom srpskom školstvu implicirao i pitanje o kulturno-prosvjetnoj autonomiji odnosno, s time vezano, i pitanje konkurencije nadležnosti Hrvatskog ili Srpskog narodno-crkvenog sabora u tom području. Same reforme bile su liberalno usmjerene, a nisu imale neku posebnu "hrvatsku" ili "srpsku" dimenziju.

liberalizam, pravna država, školstvo, manjine, izgradnja nacije

nije evidentirano