hrvatski

Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku

Genitiv je u hrvatskom jeziku padež s brojnim značenjima i ulogama, njegova je uporaba u atributnoj ulozi primarna, a velikoj čestotnosti u jeziku doprinosi i svojstvo njegova ulančavanja u linearni redoslijed. Atributni genitiv dijelom je imenične skupine, jedne od jezičnih univerzalija koja nastaje zbog djelovanja jezične ekonomije i potrebe za aktualizacijom imenovanih referenata, stoga je u prvom dijelu rasprave prikazano ustrojstvo imenične skupine te, posebno, sličnosti i razlike genitiva i drugih konkurentnih atrubutnih vrsta.U radu je primijenjen model utemeljen na nekoliko sastavnica generativne teorije načela i parametara, kojim se težilo uspostaviti što manje kategorija koje se formalno mogu razlikovati na temelju morfosintaktičkih obilježja. S obzirom na tematski odnos između glave skupine i atributa, izdvajaju se tematski atributni genitivi: posvojni, subjektni i objektni ; netematski: odglagolski, dijelni i objasnidbeni ; te kvalitativni genitiv kao prijelazna kategorija. Zamjena tematskih genitiva posvojnim pridjevom objašnjava se NP-pomicanjem u osnovi kojeg leži težnja svake imenice da bude što jasnije izdvojena, prepoznata i određena. Raspravlja se i o nominalizaciji te neopisivanim pojavama u hrvatskom jezikoslovlju: pasivnom značenju imeničnih skupina, te novoj kategoriji – ; odglagolskom genitivu koji nastaje nominalizacijom glagola prijedložne relativne rečenice. Odnos između kvalitativnoga genitiva i instrumentala karakteristične pojedinosti jasno se razdvaja na temelju semantičkih obilježja aktualizirane imenice.

posvojnost; atributni genitiv; argumenti; odrednik; dopuna; imenična skupina; dio-cjelina

nije evidentirano