hrvatski

Prilog Josipa Vajsa hrvatskoj glazbenoj historiografiji

Ugledni češki slavist Josip Vajs ne samo da je u raster svojega znanstvenog interesa uključio notnu građu, nego se svojim razmišljanjima pridružio onim slavistima i književnim povjesničarima koji su svojim radom dali prilog hrvatskoj glazbenoj historiografiji. O tome svjedoče radovi kao što su "Etwas ueber den liturgischen Gesang der Glagoliten ...", "Ueber den liturgischen Gesang der Glagoliten ..." i notna izdanja. Tu si i članci u Svetoj Ceciliji: "Novo izdanje slaroslavenskog misala", "Kanon hrvatsko-glagoljskog vatikanskog misala XIV. vijeka" i "Misni red (Ordo missae) najstarijeg glagoljskog misala." U prvome od njih Vajs izravno piše o "glazbenome suradniku", u drugome razmatra Kijevske listiće. Dok prvi rad donosi pozitovostički podatak o činjenici "da ima glede koralnih melodija glavnu zaslugu P. Anselmo Sedlaček, benediktinac u Emausu", drugi, samim time što uzima u razmatranje Kijevske listiće, istina kao komparativni izvor za temu kanona staroslavenskog misala, sadrži prilog o važnom i još uvijek izazovnom pitanju o glazbenom sloju hrvatskog glagoljaštva. Glazbenohistoriografske ocjene Josipa Vajsa ili pisaca koji su ga ocjenjivali popunjavaju sliku, kako o njegovu prinosu tako i o uvijek izazovnoj temi o mjestu glazbe u liturgijskim pitanjema. Ovdje spomenuti kao i nespomenuti radovi Josipa Vajsa, njihova recepcija i neposredni ili posredni utjecaji na stanje istraživanja hrvatskoga glagoljaškog pjevanja kao i radovi glazbenih historiografa, teme su ovoga izlaganja.

Hrvatska; J. Vajs; glazba; historiografija; glagoljaško pjevanje

nije evidentirano