hrvatski

Djetinjstvo u basilikos logosu: primjer iz Porfirogenetova spisa Vita Basilii

U sklopu književne produkcije tradirane pod imenom bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (913. ‒ 959.) sačuvan je spis Vita Basilii, koji je sastavljen u čast Porfirogenetova djeda Bazilija I. (867. ‒ 886.), utemeljitelja makedonske dinastije. U povijesti bizantske književnosti djelo se navodi kao prva pohvalna biografija u kojoj se veličaju carev život i djela (βασιλικὸς λοʆγος). Definiciju basilikos logosa dao je govornik Menandar iz Laodiceje (3. st.), a među toposima određenima za tu književnu vrstu četiri se odnose na opis careva djetinjstva (rođenje, fizički izgled, odgoj, karakterne osobine). Topos rođenja uključuje čudesne znakove koji se se pojavili u vrijeme careva rođenja (kao što je to bilo u slučaju prvoga rimskog kralja Romula ili perzijskog kralja Kira), dok je pri opisu fizičkog izgleda i karaktera poželjno naglasiti carevu ljepotu te istaknuti vrline poput razboritosti, mudrosti, poslušnosti i pobožnosti, koje bi car trebao posjedovati već odmalena. Cilj je istraživanja utvrditi kojim se pripovjednim tehnikama i stilskim sredstvima autor Vita Bas služi kako bi udovoljio zahtjevima književne vrste te svog djeda već u djetinjstvu prikazao kao osobu koja će postati slavnim bizantskim carem.

Vita Basilii, Bazilije I., Konstantin VII. Porfirogenet, basilikos logos, djetinjstvo

nije evidentirano