hrvatski

Organizacije civilnog društva: sužavanje polja djelovanja i otpornost temeljena na prekarnosti

Svojim zagovaračkim i neposrednim terenskim radom, nerijetko usmjerenim na problematiku nejednakosti u hrvatskom društvu, organizacije civilnog društva (OCD) unaprjeđuju otpornost i pojedinaca i zajednica (Bosi i sur., 2017 ; Johanson i Vinthagen, 2019). No, u tom su procesu sami OCD-i izloženi rizicima održavanja vlastite otpornosti, posebice u vremenima kriza kao što je to bila pandemija COVID-19. Sposobnost nošenja s tim rizicima u međuovisnosti je s neposrednim poljem djelovanja OCD-a, financijskom stabilnošću, organizacijskom razvijenošću te individualnom posvećenošću radu članova/ica i zaposlenika/ica OCD-a. Kompleksnost te međuovisnosti u radu analiziramo korištenjem koncepta organizacijske otpornosti definirane u kontekstu civilnog sektora kao „sposobnosti društvenih organizacija da pruže relevantnu pomoć svojim korisnicima“ (Orru i sur., 2021, 563). Kako bi utvrdile elemente organizacijske otpornosti OCD-a u Hrvatskoj, provele smo polu-strukturirane intervjue s predstavnicima/predstavnicama OCD-a u područjima obrazovanja i mladih, ženskih prava, zaštite okoliša te umjetnosti i kulture. Analiza intervjua ukazuje na tri ključne teme: „normalnost“ krize, uspostavljene prakse otpornosti te novonastale prakse otpornosti. Osjećaj stalne krize koji OCD-i imaju, određen je širom političkom i ekonomskom dinamikom, koja između ostaloga utišava i njihovu zagovaračku ulogu, no OCD-i pokazuju zavidnu razinu organizacijske otpornosti, a koja je vidljiva kroz uspostavljene prakse otpornosti. One podrazumijevaju iskustvo s krizama, financijsku domišljatost i prilagodljivost, dobre odnose unutar i izvan organizacije, te brigu o vlastitom poslu. Novonastale prakse otpornosti koje su proizašle iz pandemije COVID-19 (i za neke OCD-e nakon dva potresa) uključuju kreativno korištenje tehnologije, stvaranje novih oblika sindikalnog i drugog umrežavanja, ali i komercijalizaciju usluga. U radu reflektiramo na pojam „organizacijska otpornost“ s posebnim osvrtom na problematiku prekarnosti naspram sigurnog rada kao instance „podvojenog društva“. Za razliku od dominantne konceptualizacije pojma „organizacijska otpornost“ kao pozitivne odlike, naše istraživanje ukazuje i na njegovu „mračnu“ stranu: pružanje relevantne pomoći korisnicima često je moguće temeljem samoeksploatacije prekarnih radnika u civilnom sektoru.

organizacije civilnog društva (OCD) ; civilni sektor ; COVID- 19 ; organizacijska otpornost ; društveni izazovi

nije evidentirano