hrvatski

Ante Starčević i hrvatsko državno pravo u ideološkom sustavu don Mihovila Pavlinovića

Istaknuti političar i ideolog dalmatinskoga narodnjaštva don Mihovil Pavlinović već je u razdoblju 1868.-1870. iskazivao uključivost prema idejama Ante Starčevića i Eugena Kvaternika, o čemu svjedoče njegovi spisi i korespondencija. Unatoč veoma značajnim neslaganjima s pravaškom ideologijom, napose Starčevićevim nastupom i političkom metodom, Pavlinović je u svoj ideološki sustav unosio značajne elemente te ideologije. Pavlinovićeva evolucija primjetna je u postupnom premještanju težišta s jugoslavenski obojenoga prirodnoga prava na hrvatsko državno pravo, koje je u njegovoj dotadašnjoj, ranoj, fazi bilo prisutno ponajprije kao legalno sredstvo u službi sjedinjenja Dalmacije s prekovelebitskom Hrvatskom. Ta je promjena bila uvjetovana vanjskopolitičkim okolnostima i temeljitom unutrašnjom reorganizacijom Habsburške Monarhije, ali i njegovim kritičkim promatranjem razvoja hrvatsko-srpskih odnosa u Dalmaciji. Njome je Pavlinović uspio dinamizirati nacionalno- integracijski proces u pokrajini, uvesti ga u novu fazu i hrvatsku naciju unutarslavenskom diferencijacijom jasnije odrediti prema srpskim državno-nacionalnim težnjama. Pritom se Pavlinović nikada nije u potpunosti odrekao jugoslavenskih nadogradnji niti stranačkoga pripadništva Narodnoj stranci. Ipak ga se u literaturi naziva „pravašem prije Prodana“ i sličnim atributima, a pojedini njegovi suvremenici otišli su i korak dalje, pa Sava Bjelanović, prvo pero Srpskoga lista, prenosi usporedbu o Pavlinoviću kao „Starčeviću u blažijoj formi“. S druge strane, Ante Starčević spomenuo je Pavlinovića nakon smrti kao „dalmatinskoga Slavoserba“ koji je pisao protiv pravaša, istovremeno se pozivajući na Stranku prava. Osim što proizlaze iz različitih perspektiva njihovih autora, takve ocjene rezultat su specifičnoga Pavlinovićeva djelovanja koje prelazi okvire vlastite stranke, ali ipak ostaje uz nju čvrsto privezano, uz nastojanje da narodnjaci usvoje dio pravaškoga programa i provedu ga na polju praktične politike. Na temelju komparativne analize Pavlinovićevih programatskih govora u Jelsi (1868.) i Imotskom (1870.) te programatskih tekstova Niešto lieka mlogim ranam (1862.), Hrvatska misao (1869.), Hrvatski razgovori (1877.) i Hrvatski razmišljaji (1884.), iz kojih se iščitava njegova postupna evolucija, ispitat će se mjesto osobe Ante Starčevića i hrvatskoga državnog prava u ideološkom sustavu Mihovila Pavlinovića. Rezultati će se usporediti sa zaključcima opširne dosadašnje historiografske produkcije o tematiziranom aspektu Pavlinovićeve ideologije.

Ante Starčević, hrvatsko državno pravo, Mihovil Pavlinović

nije evidentirano