hrvatski

Raskid, otkaz i opoziv ugovora - prijedlozi de lege ferenda

Raskid ugovora i izvanredni otkaz ugovora su temeljni izvanredni načini prestanka ugovora čiji je povod kakva smetnja činidbe. U hrvatskom pravu, za razliku od njemačkog, švicarskog i austrijskog prava, oni i njihovi učinci nisu dostatno i neprijeporno razgraničeni. Za hrvatsko je pravo karakteristična znatna terminološka nedosljednost u uporabi pojmova raskid ugovora i otkaz ugovora, a za oba se često kao istoznačnica rabi i pojam odustanak od ugovora. Pojmovi odustanak od ugovora i raskid ugovora se često pogrešno rabe i za opoziv ugovora. Nedostatak je hrvatskog prava i što raskid, izvanredni otkaz i opoziv ugovora, u usporedbi sa suvremenim rješenjima poredbenog prava, nisu u potpunosti adekvatno uređeni. Cilj rada je ukazati na pojedine nedostatke uređenja raskida, izvanrednog otkaza i opoziva ugovora u hrvatskom pravu i dati odgovarajuće prijedloge zakonskih rješenja de lege ferenda. O analiziranim institutima raspravlja se u njihovom povijesnom i poredbenopravnom kontekstu. Primjenom usporednopravne metode, raspravlja se o rješenjima usvojenim u njemačkom, švicarskom, austrijskom, francuskom te talijanskom pravu. Rad ne smjera utvrđivanju svih nedostataka uređenja analiziranih instituta u hrvatskom pravu niti predlaganju sveobuhvatne reforme obveznog prava. Stoga se u raspravi o raskidu ugovora rad ograničava na pojedine nedostatke općeg uređenja raskida ugovora zbog neispunjenja sadržanog u odredbama čl. 360. – 368. Zakona o obveznim odnosima, a u raspravi o izvanrednom otkazu i opozivu ugovora na njihovo razgraničenje od raskida ugovora.

neispunjenje, povreda obveze, raskid ugovora, izvanredni otkaz, opoziv ugovora

Rad objavljen i u časopisu Pravo u gospodarstvu, vol. 62, br. 2, 2023., str. 241-318